E, BAŠ POSTOJI DEDA MRAZ (Savo Škobić), u zbirci pozorišnih predstava za djecu " Gadan virus štrumpfitis "

Lica: 

DEDA MRAZ,

BAKA (iz "Snježna kraljica"),

MANĐAFOKO (direktor cirkusa iz "Pinokio"),

DŽAFAR (čarobnjak iz “Aladinova čarobna lampa”),

ARIJEL (iz "Mala sirena"),

SAŠKA, djevojčica,

LOŠA, njen malo mlađi brat i

PIJETAO, narator sa gitarom

Vrijeme i mjesto radnje:

Početkom prošlog decembra.

Prvo  mjesto radnje je Deda Mrazova kancelarija na Sjevernom polu, a onda tu negdje u vašem komšiluku.

Kada se svjetla pogase i samo svjetlucaju zvjezdice na zavjesi koja glumi vedro nebo u noći bez mjeseca, publici iza leđa, prvo jako kukurikne dva–tri puta, a onda svira gitaru i pjeva PIJETAO. Tako pjevajući i svirajući na gitari sjeda na kraj rampe i tu ostaje do kraja predstave. Pojavljuje se na kraju svake slike i najavljuje slijedeću. Naravno, na kraju se i on hvata u ludo kolo i igra kroz publiku i sa publikom.

PRVA SLIKA

Pred kraj Pijetlove pjesme otvara se zavjesa i publika ugleda prastaru kancelariju Deda Mraza. Svuda oko njega su igračke i dijelovi njegove garderobe. Za svojim ogromnim radnim stolom pretrpanog velikim i malim pismima i paketima, sjedi i na, takođe, prastarom telefonu (onom što se jednom rukom držala slušalica na uhu a drugom telefon i mikrofon na njemu ispred usta onoga ko telefonira), razgovara sa nekim ko je, očito, veoma daleko dok se Deda Mraz dere u mikrofon. Jedna mu je čizma na stolu, a druga na podu. Noge je digao na sto i ispod poderanih vunenih čarapa vire dvije obične čarape, ali različitih boja.

Da li će Pijetao pantomimom imitirati njega i zabavljati publiku prepuštam reditelju.

1. Pojava 

PIJETAO, potom DEDA MRAZ

PIJETAO (nakon kukurikanja, sviranja i pjevanja, sjedne na rampu sasvim na kraj, pjeva “Deda Mraz” – http://www.youtube.com/watch?v=3wq6n6t5ocQ):

         
Preko brda preko brega
i debelog snega
jure neke čudne sanke
srebrne i tanke.

Deda Mraze, Deda Mraze
ne skreći sa staze,
ne oklevaj ne dremaj
već poklone spremaj.

Padaju, padaju s neba bele zvezde
sanke Deda Mraza preko brda jezde
padajte, padajte snežnije i belje
Deda Mraz nam stiže na veselje... (prestane pjevati odloži gitaru, ustane i obrati se publici)... Tako smo draga djeco mi pjevali kada sam ja bio mali kao što ste vi sada. Tako se ili slično, pjevalo i kada su vaši roditelji bili mali. I ne samo oni, pjevalo se tako našem dragom Deda Mrazu i još ranije, kada su vaše bake i deke bili mali, pa i njihovi roditelji i njihove ba... (sjeti se)... Stvarno djeco, jesu li i naše bake imale svoje bake i prabake?... (malo razgovara sa djecom na tu temu, pa se vrati u priču)... Elem, tako se pjevalo nekada svugdje, a danas se pjeva samo negdje. Dosjetile se neke bezobrazne čike koje nemaju mašte ni koliko je crnog ispod nokta,  kada se nokti ne sijeku svake subote, da nama koji volimo i vjerujemo u Deda Mraza, da nam kažu kako Deda Mraz ne postoji. Zamislite, molim vas lijepo: oni nama kažu da Deda Mraz ne postoji. Kako da ne postoji kada mi je svake godine donosio paket dok nisam pošao u treći razred osnovne škole. Dobro, nije mi svaki put donosio ono što sam mu u pismu poručio da mi donese, ali mi je donosio paket. Sjetio me se, to je bitno, zar ne? I onda, kada su te bezobrazne čike i tete počele da šire tu priču po cijelom svijetu, ona je, mislim ta priča kako Deda Mraz ne postoji, stigla čak na Sjeverni pol do našeg Deda Mraza. Kada je to čuo, jako se rastužio... (tužno, na granici plača)... Toliko se rastužio i tako je glasno i bolno uzdahnuo da je taj njegov uzdah prodrmao cijelu planet, pa su se ljudi počeli razgovarati i misliti o tome da Deda Mraz ipak postoji... (odjednom se uozbilji i strogo)... Uf! Pa što me ne zaustavite?! Ja se raspričao i umalo vam ne ispričah sve, pa onda ne biste imali šta da gledate u ovoj predstavi. Ja ću vas voditi kroz priču kako biste se lakše snalazili a vi, ako vam se nešto dopada, slobodno aplaudirajte. Svi to vole.

Dakle, sada vas vodim na daleki Sjeverni pol gdje je toliko hladno da kiša tamo nikada ne pada. Mislim krene kiša da pada iz oblaka ka zemlji ali se u međuvremenu sledi. Pa i ljudi kada plaču suze im kao mali biseri padaju s lica. E, na tom Sjevernom polu živi naš Deda Mraz u svojoj lijepoj staroj kući. Pogledajte.

DEDA MRAZ (viče u telefon): Alooo!... Aloooooo! Al... Dobar dan, jeste, ja        sam Deda Mraz... Kako “zar ja postojim”? Naravno da postojim. A sa       kim biste vi sada razgovarali da ja ne postojim?... Ma, ko ne vjeruje da   Deda Mraz postoji? Ko?... Ma pustite novine i šta one pišu. Novine svašta        pišu. Jeste li vi pitali svoju djecu da li ja postojim?... Jeste, tako je, eto,  je    l’ vidite da ja postojim? ... Ma nemojte molim vas toga “šta djeca           znaju?”, djeca sve znaju, sve... Jeste, drago je i meni da smo se čuli.   Radosni mi bili! Doviđenja!... (spusti slušalicu na telefon pa sve skupa na   sto, ustaje i malo se razgibava kako bi se ugrijao)... Vidi ti molim te čega   su se zlobnici dosjetili da me zavade sa djecom. E, pa neće to moći     tako. Neće moći ove noći, bezobraznici bezobrazni!... (počne nešto da pjevuši, izlazi na kratko i onda unosi naramak drva skakućući tako da je         djeci jasno kako je gazio po snijegu i kako mu je jako hladno, pa ta drva        stavlja malo u kamin malo pored kamina, trlja ruke i glasno razmišlja,      kako to inače rade stare čike)... Šta sada da čovjek radi? Kako to da      ljudi nemaju duše? Ko im ju je uzeo? Kako?... Zašto? ... Pa, ljudi bez          duše su kao nebo bez zvijezda... Bože, Bože, šta da radim... (uzdahne jako duboko).

2. Pojava

ARIJEL i pređašnji

ARIJEL: (da li uz Pijetlovu pratnju na gitari ili uz matrice, ulazi i pjeva pjesmu   “Mala sirena” http://www.youtube.com/watch?v=CxMYTI5d464):

Na obali morskoj sunce skakuće
Ja ležim dok topli pijesak me grije .
Oblaci škaklje, more se smije,
S' maštom putujem .

Vjetrić nosi moju pjesmu dalje,
Poruku sreće svim ljudima šalje .
Ljubav treba uvijek dijeliti,
Život u smijehu sanjati .

Dok valovi razigrano plešu
S' njima sam i ja,
Podižu me morske čari, a ja živim svoj san .

Pod morem, kao mala sirena
Haljina mi morska pjena,                                                                                          biseri jure iznad nas, ribicama senka igra.                                                                                    Pod morem kao mala sirena,                                                                                             igru snova pletem ja, pjevam plešem noć i dan

Vjetrić nosi moju pjesmu dalje,
Poruku sreće svim ljudima šalje .
Ljubav treba uvijek dijeliti,
Život u smijehu sanjati.

Dok valovi razigrano plešu
S' njima sam i ja,
Podižu me morske čari, a ja živim svoj san .

Pod morem, kao mala sirena
Haljina mi morska pjena, biseri jure iznad nas, ribicama senka igra .                                            Pod morem kao mala sirena,                                                                                            igru snova pletem ja, pjevam plešem noć i dan ...(kada završi sa pjesmom, prilazi Deda Mrazu i nježno ga tješi)... Ma, ko je to rastužio mog najljepšeg i svoj djeci najdražeg dedu, Deda Mraza?

DEDA MRAZ (tužno uzdiše): Eeee, slatka moja Mala sireno! ...(ona hoće da se    malo pobuni a on je zaustavi rukom)... Znam ja da se ti zoveš Arijel, ali si       u isto vrijeme i Mala Sirena, zar ne?

ARIJEL: Da. ali...

DEDA MRAZ: Pa eto, meni je draže da te zovem onim što si, nego onim ko si.     Pa i naš kapetan broda “Ledolomac mak na konac” više voli da ga ljudi    oslovljavaju sa “Kapetane”, nego da ga zovu Pera, kako mu je kršteno   ime. Pa šta onda tu nije u redu?

ARIJEL: Dobro, to on voli ali ja volim da me zoveš Arijel, da me svi zovu Arijel. Zamisli, dedo, kako bi to bilo lijepo da mene sva djeca svijeta       zovu Arijel. Evo, ovako  ...(doziva glasno, najglasnije što može)...   Arijel... Arijel... Arijel... Vidiš kako lijepo zvuči, a kako bi ružno bilo da           me dozivaju ...(opet doziav iz petnih žila)... Mala sireno!... Mala sireno!...    Mala sireno!... Je l’ sada vidiš razliku?

DEDA MRAZ: Ne vidim, nema razlike. U stvari ima, ali sam ja u pravu. Evo,      slušaj, zamoliću djecu da te dozivaju kako te ja zovem: Mala sirenooo!. pa         ćeš vidjeti kako to lijepo zvuči ...(obraća se djeci u sali)... Djeco, molim     vas, hajde da složno i umiljato dozivate ovu našu Malu sirenu. ...(nakon    što su je djeca dozivala par puta on joj veli)... Eto moja Mala sireno, sada   si se uvjerila da sam ja u pravu.

ARIJEL: Dobro, važi. Od sada me samo ti dragi moj Deda Mraze i ova djeca u     sali možete tako zvati i više niko. Važi li?

DEDA MRAZ (nabace 5): Važi moja draga, Mala sireno.

ARIJEL: E, hajde sada ispričaj mi ko te je tako rastužio? Kada si maločas onako    gorko uzdahnuo, taj tvoj uzdah je prodrmao cijelu planetu. Ja sam se prepala, pomislila sam da je zemljotres, u stvari moretres jer sam tada bila         kod kuće u moru. Ne znam kako sam znala da si to ti. ali sam sigurno    znala i odmah sam dojurila ovamo. Da li ti je moja pjesma pomogla bar           malo da popraviš svoje tužno neraspoloženje?       

DEDA MRAZ: Ti stvarno lijepo pjevaš, moja Mala sireno, ali je moja tuga prevelika, pa nije baš mnogo pomogla tvoja pjesma.

ARIJEL: Pa šta je bilo kaži mi?

DEDA MRAZ: Možeš misliti... Skoro niko više ne vjeruje ...(na granici      plača)... da ja postojim!

ARIJEL: Ma, ko kaže da Deda Mraz ne postoji? Ko?!

DEDA MRAZ (isto): Pišu novine, bilo na televiziji i svašta još.

ARIJEL (ljuto): Iz ovih stopa, hoću reći peraja, idem u sve televizije i u sve          novinske redakcije da im ja kažem da nije istina da Deda Mraz ne postoji,         tačnije da je jedina istina da Deda Mraz, to jest ti, postojiš!

DEDA MRAZ: To bi te drago dijete moje ubilo. Znaš da ne smiješ biti dugo         van vode? Ti bi umrla bez vode.

ARIJEL (tužno): To je tačno... Pa šta da radimo?

DEDA MRAZ (sjeti se): Imam ideju. Ja ću se kamuflirati pa ću otići...

ARIJEL (prekine ga): ... Šta ti je to?

DEDA MRAZ (zbunjeno gleda po sebi, misli da ga ona pita za nešto na   njemu)): Koje?

ARIJEL (nesigurno): Pa to kanu... kami...

DEDA MRAZ: Kamuflirati?

ARIJEL: Da, to.

DEDA MRAZ: Pa znaš kada se neko kamuflira u neko drugo odijelo i izgleda       da je neko drugi a ne on?

ARIJEL: Misliš maskirati?

DEDA MRAZ: Može i maskirati, iako neću imati masku, ali ću staviti velike         sunčanice, mantil do zemlje, šešir i... i... i...

ARIJEL: Aktovku?

DEDA MRAZ: E, može i aktovku, pa ću glumiti da sam trgovački putnik koji       prodaje... koji prodaje...

ARIJEL: Maglu.

DEDA MRAZ: Kakvu maglu?

ARIJEL: Pa ti ne možeš prodati nikome ništa. Hajde, molim te reci mi kada si       nekome nešto prodao?

DEDA MRAZ (pokušava da se sjeti): Aaaa, prodao saaaam, ovaj...pro... ne          mogu da se sjetim.

ARIJEL: Naravno da ne možeš da se sjetiš jer nikada ništa nikome nisi prodao.      Ti samo daješ, a ne prodaješ, dragi moj Deda Mraze. Do sada si dao i       podijelio na milione miliona poklona djeci i nikada nikome nisi ništa           prodao. Šta ćeš ti prodavati i kome?

DEDA MRAZ: Znam. U pravu si, prodavaću im maglu.

ARIJEL: Kakvu maglu.

DEDA MRAZ: Raznu maglu, plavu, crvenu, roza, zelenkastožutu...

ARIJEL: Šučmurastogustu...

DEDA MRAZ: Ući ću u njihove domove, gdje žive. Lijepo ću vidjeti kako žive    i kako razmišljaju o ovom mom problemu... (stuži se opet)... Pa ako vidim    da stvarno ne vjeruju u... mene... onda ću... Onda me i neće biti.

ARIJEL: Ma biće tebe uvijek, dragi moj Deda Mraze. Hodi idemo da          pronađemo nešto u šta ćemo te kamuflirati.

DEDA MRAZ: Maskirati. ‘Ajd idemo.

 

 

 

DRUGA SLIKA  

Radnja se dešava ispred zavjese. Tu je jedan veliki pano na kojem su nacrtana ukrašena vrata koja vode u cirkus, što uostalom i piše velikim slovima:

CIRKUS “MANĐAFOKO”

Prije nego se to sve osvijetli, Pijetao na gitari izvede negu gravuru, neko soliranje koje treba da izgledao kao malo produženi “tuš”, a potom se obrati djeci.

1. Pojava 

PIJETAO, potom MANĐAFOKO

PIJETAO: Kako rekoše, tako i uradiše. Premaskiraše i prekamufliraše našeg           dobrog Deda Mraza dok si rekao cipiripi–bruč. Bradu su mu uvukli pod        kragnu košlje koju su zakopčali do grla, a onaj dio brade što je virio i       brkove su mu ofarbali vodenim bojicama u šučmurasto sivocrnu, da se      može lako i brzo oprati kada više ne bude morao biti ni maskiran ni           kamufliran. Stavili su mu velike naočale, a na glavu onaj detektivski šešir.    Imao je mantil skoro do zemlje, neki crvenkastosmeđi koji je malo vukao         na sivoplavu, ali i na žućkastograo boju. Imali su problema dok su mu    uvukli onaj stomak u  pantalone, malo su se napatili, a Deda Mraz će       morati disati kratkim udisajima i kratkim izdisajima, a ako se, ne daj   Bože, zakašlje, na njemu će sve popucati i spasti sa njega. Ostaće samo u         svojim gaćama i to onim kariranim i na cvjetiće. Mala sirena Arijel mu je           obezbijedila preko svog tate, koji je kralj svih mora, brzu podmornicu da        ga brzom brzinom doveze do civilizacije, pa evo ga sada negdje u blizini.           Mi se trenutno nalazimo pred nadaleko poznatim i znanim cirkusom nad      cirkusima “Manđafoko” i svakog trenutka očekujemo direktora cirkusa da predstavi sebe i svoj cirkus... Pažnja, evo ga počinje!

/Čuju se cirkuske fanfare i u pozadini ove slike, od sada pa stalno, ide cirkuska muzika sa zvucima publike, ushićenja i aplauza, kako bi se djeci dočaralo da se iza njegovih leđa, u cirkusu odvija program/

MANĐAFOKO (uskoči): Ekolo! Deda Mradze, Deda Mradze. Ti pikolo kaco       nista drugo i ne dznati nego se samo dernjalo kao detere kad se ukakalo.

PIJETAO: Kaco? Šta ti znači to kaco?

MANĐAFOKO: Ti ci kaco, kako se kadze...? Io Italijano i u moja drzava se          kadze kaco... to... kukuriku... pijetao, pevac tako nekakore.

PIJETAO: Ko si ti?

MANĐAFOKO (čudi se): Ti ne znare ko cam јa?! Ti ne znare?! Ti stvarno,          stvarno, stvarnisimo ne znare ko cam јa?!

PIJETAO: (ruga se): Ne znare, ne znare! Ne kaže se ne znare, nego ne znaš?

MANĐAFOKO: A sta јa ne znaš? Јa cve znaš. Sta ce tebi Deda        Mradze, koјi          nema, ne bude, a јa, Crni MANĐAFOKO bude i cve znaš?

PIJETAO: Sve?!

MANĐAFOKO: Cve! Aјde, pitare me nesto. Prego!

PIJETAO: Kako se grudva sa sniјegom.

MANĐAFOKO: Bravisimo, to јe pravo pitare. Јa to znaš. Bene, prvo ce udzme    јedan pikolo kamen, pa ce zamotare sa cniјeg i onda ce gađare u neko babetino u glava ili u prodzore od komsiјe... (znatiželjno)... Da li ci ce    cada cјetila ko cam јa?

PIJETAO: Јesam. Ti si onaј bezobrazni MANĐAFOKO, koјeg јe sredio     Pinokio.

MANĐAFOKO: Јecte, to cam io, ali niјe mene budalacto Pinokio credio, nego cu me izdali           kukavico i lupezo Macare i Liјare. Ali to nije vadzno, vadzno je ja cada diretore na grandicimo velelepno zirkuzo “Mandzafoko”. Io dosare ovde sa svojim belisimo zirkuzo da vasa deca dam poklone posto Deda Mradze vise nema. Sta je deca, ne verovate da Deda Mraze ne bude, nema, njente. Cada ja bude dzamena za Deda Mradze. Ekolo, ovako cemo volare: vi cvi cete donecete sta ocete da ja vama donare...eeee kako ce vikare donare na serbski... eee... dati. Vi cvi cete donecete sta ocete da ja vama dati. Dzatim io to sklonare u moja grandisimo zirkuzo, pa kada io vidare da vi jeste dobra deca i da dznate јedan pikolo kamen, zamotare sa cniјeg i onda gadzare u neko babetino u glava ili u prodzore od komsiјe, onda ja vama donare, dati vace poklonare a ko ne znare to da babetino i te ctvari, on nema poklon. E zbaljato? ... Da li je u redu?

2. Pojava

SAŠKA, LOŠA i pređašnji

/Saška i Loša sa školskim torbama na leđima ulaze s desna držeći se za ruke, a kada dječak vidi Manđafoka i cirkus otrgne se iz sestrinih ruku i potrči ka njemu/

SAŠKA: Loša stani, ne idi tamo, stani kada ti kažem!

LOŠA (radosno): Sestrice, vidi došao nam cirkus. Saška, to je pravi veliki   cirkus! Dođi!

MANĐAFOKO: Ekolo, bravisimo! Belo bambino, bravisimo!

SAŠKA: Loša znaš šta nam je baka rekla: Iz škole pravo kući i da ne svraćamo      nigdje i da ne slušamo nikoga.

LOŠA: Ma znam, ali baba ne zna da nam je došao cirkus. I ona bi mu se     obradovala, sigurno.

MANĐAFOKO: Vaca babuskara ce radovati sto njena unuci bude kod mocni       Mandzafoko u glamure e grandicimo zirkuze. Prego!

SAŠKA: Naša baka nije nikakva babuskara nego jedna fina i preslatka bakica.

LOŠA: Ma nije, Saška, čika Manđafoko tako mislio. On je Talijan i ne zna baš      dobro srpski. Je li tako, čika Manđafoko?

MANĐAFOKO: Bravisimo, bravisimo. Ti dznala da io Italijano.

SAŠKA: Neka je sto puta Talijan, ali ne smije za našu baku govoriti da je    babuskara.

MANĐAFOKO: Mi dispjaće, mia bambina, belisima bambina. Mi dispjaće i        dza tvoja babus... bakica. Bela vecja nono, belisima stara bakica.

LOŠA: Eto vidiš, izvinuo ti se. Baš je fini čiko ovaj čika Manđafoko. Šteta što       nije mali pa mu neće Deda Mraz donijeti poklon.

MANĐAFOKO: Ekolo. Nova vest, dobra vest, grandisimo lepo vest je ...(sretan   kao da saopštava najljepšu vijest na svijetu)... Nema vice Deda Mradze!... (gleda ih začuđeno, odmahne rukom)... Bene, vi nicte dobra culi i radzumeli. Probare nuovo... ponovo... (na isti način kao maločas)... Nema vice Deda Mradze!... Sta je? Vi se ne raduva sto Nema vice Deda      Mradze?

SAŠKA (obraća se Pijetlu i publici): Ma šta to priča ovaj cirkusant? Kako on to   misli da nema više Deda Mraza? Je li on lud il mu noge smrde?

MANĐAFOKO: Ne, ne, ne, ne... Belisima bambina, meni ne cmrde nogare,        prao sam ih u lavore nedavno. Pre tri dzime.

LOŠA (začudi se): Štaaaa?! Prije tri zime si prao noge?!

MANĐAFOKO: U lavore, prego... (ponosno)... Ekolo!

3. Pojava

DEDA MRAZ (kao trgovački putnik) i pređašnji

SAŠKA (Loši dok ulazi Deda Mraz kojeg oni, naravno, ne mogu prepoznati ):    Idemo, Loša. Ovo nije dobar čovjek.

LOŠA: Ma kako nije, daj da bar malo, samo pet minuta provirimo u circus, a        onda ćemo trčati do kuće pa baka neće ni primijetiti da smo bili u cirkusu.          Moooliiim te, seko. Samo na pet minuta.

MANĐAFOKO: Bravo pikolo bambino, bravisimo. Dodzite za vas bezoplatno,    ocu kaze bez platno ...(sjeti se kako se kaže)... dzaba, dzaba. Ekolo,     vjeni... dodze, dodze!

DEDA MRAZ (ozbiljnim, strogim glasom): Šta se to ovde događa?

SAŠKA (pravda se): Ma ništa, čiko, moj mlađi brat i ja idemo kući a ovaj nas       cirkusant zadržava i svašta priča ružno.

MANĐAFOKO (čudi se): Ko pricala ruzno? Kako ruzno?

LOŠA: Jesi, rekao si da Deda Mraz ne postoji.

DEDA MRAZ (Manđafoku): Da li je to istina?

 MANĐAFOKO (pravda se): Nije, nije cvarno ictina. Io podznati Mandzafoko,    direktore na ova grandisimo zirkuzo...(vuče Deda Mraza za rukav da ga uvede u cirkus)... Prego, udzite, volare belisimo programe.

SAŠKA: Jeste, čiko, istina je. Evo neka vam Pijetao i ova djeca kažu. Govorio      je da Deda Mraz ne postoji i da je to lijepa vijest.

MANĐAFOKO: Nicam govolare!

LOŠA: Jesi!

MANĐAFOKO: Jecam, jecam govolare i cta mi modzete? Njente ...(skače kao     klovn i pjeva)... Nema vice Deda Mradze!... Nema vice Deda Mradze!... Nema vice Deda Mradze!...

DEDA MRAZ  (uhvati ga za rever, strogo): Dokaži!

SAŠKA: Da, dokaži!

MANĐAFOKO: Cta dokadze? Cta dokadze?

LOŠA: Dokaži da Deda Mraz ne postoji!

DEDA MRAZ: Jeste, dokaži da Deda Mraz ne postoji!

 MANĐAFOKO (pokušava da se otrgne): A ti dokadze da Deda Mradza ima,      do poctoji!

SAŠKA: To nije pošteno, pa vi ste tvrdili da ne postoji, vi treba da dokažete da     ste u pravu.

MANĐAFOKO: Ja dznam da ne postolare Deda Mradze. Dokadzare... (Deda       Mrazu)... Ti dokadzare mene!

DEDA MRAZ (počinje da se ljuti): Hoćeš da ti dokažem?

MANĐAFOKO: Si, dokadzare!

DEDA MRAZ (ljut je): Hoćeš stvarno da ti dokažem?

MANĐAFOKO: Ajde sta cekas? Dokadzare. Io cekam dokadzare!

DEDA MRAZ (sasvim je ljut i počinje da raskopčava mantil): E, sada ću da ti     dokažem?

PIJETAO (skoči i krene da spriječi Deda Mraza da se demaskira, onda se zbunjen vrati i ostavi gitaru pa tek onda ode i zakopčava Deda Mraza, to       traje neko vrijeme ovaj zakopčava, onaj otkopčava, guraju se, djeca      brane nepoznatog čiku, Loša Manđafoka udari nogom u cjevanicu, Saška   mu zbaci cilindar s glave): Nemojte dobri čovječe, smirite se!

MANĐAFOKO: Pucti ga, neka dokadzare!

DEDA MRAZ : Pusti me da mu dokažem da ima Deda Mraza, da je živ i zdrav    i da će mu sve zube izbiti ove krezave!

MANĐAFOKO: Io nema kredzavo dzubalo.  Il mio dzubalo belisimo e glanc       nova. Io kupiti od dotore za dzubalo.

PIJETAO (odvodi Deda Mraza i djecu na jednu stranu a Manđafoko ide na       drugu stranu): Ma pustite ga dobri čovječe nije to vaš nivo, a i vi djeco požurite kući. Najbolje će biti da ga odvedete do vaše bake pa neka joj on kaže što ste se zadržali. Hajte...

MANĐAFOKO ...(skače kao klovn i pjevajući odlazi)... Nema vice Deda   Mradze!... Nema vice Deda Mradze!... Nema vice Deda Mradze!...

TREĆA SLIKA

Kada je neko sklonio onaj pano sa cirkuskim vratima i kada je umukla cirkuska muzika, zavjesa se otvara i djeca iz publike imaju divnu priliku da vide kako izgleda soba jedne stare, dobre i vrijedne bake: namještaj jeste star, ali je soba čista, lijepa i svijetla sa puno heklanniha radova, goblena i vezenim zavjesama na prozoru i velikim vezenim platnom, kako se to nekada radilo: “Kuharice manje zbori da ti ručak ne zagori” ili neke sa ovog linka: https://www.google.ba/search?q=kuharice+manje+zbori+da+ti+ru%C4%8Dak+ne+zagori&client=firefox-a&hs=8Rz&rls=org.mozilla:en-US:official&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=synbUcfTKci0tAaklYDoDw&ved=0CC0QsAQ&biw=1067&bih=701

Baka nešto radi oko šporeta ili sjedi i plete neki šal.

1. Pojava

BAKA potom SAŠKA, LOŠA i na kraju DEDA MRAZ

BAKA (pjeva):

Tiho, noći, moje zlato spava
za glavom joj od bisera grana
a na grani k’o da nešto bruji
to su pali sićani slavuji

Žice predu od svilena glasa
otkali joj duvak do pojasa
pokrili joj i lice i grudi
da se moje zlato ne probudi

SAŠKA (djeca utrčavaju veseli i grle baku, govore jedno preko drugoga):           Bako, bako, evo nas!

LOŠA: Da vidiš, bako bio je tamo na putu jedan veliki cirkus...

SAŠKA: Jesi li se puno brinula, bakice?

LOŠA: ... a pred cirkusom jedan ružni čiko neki Talijan...

SAŠKA: Nisam, bakilice moja draga, htjela da se brineš, ali...

LOŠA: ... i onda je on taj crni Manđafoko počeo da viče “Ekolo, ekolo!”...

SAŠKA: ...morali smo da branimo...

LOŠA: ... I onda je počeo da govori kako nema više Deda Mraza.

SAŠKA: ... ovog dobrog čiku.

LOŠA: Da li i ti, bako, misliš da nema više Deda Mraza?

BAKA: Ma, naravno da postoji, a kojeg čiku?

SAŠKA (pokaže prema vratima na koja proviruje Deda Mraz): Ovoga što nas     je dopratio da se ti ne brineš.

LOŠA (trči i za rukav vuče Deda Mraza, kojem je malo neprijatno da uđe): Ma   uđite slobodna, naša baka ne ujeda!

DEDA MRAZ: Dobro veče. Ljubim ruke. Ja se izvinjavam, nisam imao      namjeru da smetam, samo sam... (pokaže na djecu)... djecu...

BAKA: Ma nemojte se izvinjavati. Ni izvinjavati ni ustručavati. Sjedite, evo         ručak je gotov pa ćemo svi lijepo ručati.

DEDA MRAZ: Ma neka, nisam gladan.

SAŠKA: Kako niste gladni kada vas je onaj cirkusaner iznervirao. Ja kada se         iznerviram ja bih mogla vola pečenog da pojedem!

LOŠA: Ih, vola?!

DEDA MRAZ: Ja ću samo malo da se odmorim pa idem dalje. Znate, ja sam        trgovački putnik, moram raditi i za hljeba zaraditi.

LOŠA: Ma što da zarađujete i da kupujete hljeb kada naša baka pravi najbolji        hljeb na svijetu!

SAŠKA: Jeste, čiko, evo pogledajte pa i baka sama kaže da je hljeb k’o duša.

BAKA: A ko vas je tako iznervirao? Taj Talijan? Čime vas je iznervirao?

SAŠKA: Možeš misli, bakice, kakav bezobraznik, kaže da Deda Mraz ne     postoji.

LOŠA: Kada ga je ovaj čika uhvatio za vrat, ja sam ga udario nogom u        cjevanicu, jako. Evo ovako! ...(ustane da bi pokazao kako ga je udario, ali    opali nogom u nogu od stola pa počne da skakuće i trlja svoju udarenu        nogu)... Aj, jooooooj!

DEDA MRAZ: On meni da kaže da Deda Mraz ne postoji.

SAŠKA (dok baka postavlja večeru): I sav je bio radostan zbog toga što Deda       Mraz više ne postoji.

LOŠA: Ma postoji, kako da ne postoji.

SAŠKA (ljuto): Ma, znam, samo kažem...

LOŠA: Evo, ovako je skakao i pjevao ...(imitira Manđafoka!)... Nema vice Deda Mradze!... Nema vice Deda Mradze!... Nema vice Deda Mradze!...

SAŠKA (kada se prestanu smijati Loši): Bako, bakice moja, reci mi, je li tako       da taj čika cirkusant laže za Deda Mraza?

BAKA: Ma, naravno, dušo. Te priče kojekakve, to su, djeco moja, izmišljotine,     tako samo govore ljudi koji nemaju duše.

DEDA MRAZ: A ljudi bez duše su kao nebo bez zvijezda.

BAKA: Tako je, potpuno ste u pravu. Jedite, poslužite se.

SAŠKA (zadivljeno): Jao, čiko, kako ste to lijepo rekli, zar ne bako? Jeste li vi       pjesnik.

DEDA MRAZ (malo zbunjen): Ne ja sam, ovaj...

LOŠA: Pa je li ti čovjek maločas lijepo rekao da je trgovački putnik, što ga   stalno pitaš?

DEDA MRAZ (dosjeti se): Da, da, trgovački putnik.

BAKA: A šta nam to lijepo prodajete?

DEDA MRAZ: Maglu.

SAŠKA: Maglu? Kakvu maglu?

BAKA: Interesantno.

DEDA MRAZ: Plavu maglu. Imam sve nijanse plave magle

LOŠA: Ja bih volio crnu maglu i napunim moju sobu crnom maglom toliko          crnom da kada se svjetlo upali da sijalica izgleda samo kao jedna jedina zvijezda na nebu.

SAŠKA: Grozno.

BAKA: Ja bih volila roza maglu, ali svijetlo, svijetlo, jako svijetlo rozu pa bih       je stavila gore pri vrhu prozora i pomalo po plafonu ove sobe.

DEDA MRAZ: Nemamo crne magle, ali imamo roze i to baš takve, gospođo,        kakvu vi volite. Donijeću vam kada drugi put pođem ovamo.

BAKA (obraduje se): Stvarno? Baš ste zlatni ...(pogledom pokaže na njegov        tanjir koji je brzo ispražnjen)... Dopada li vam se moja kuhinja?

DEDA MRAZ: Odlično je, hvala vam. Ne pamtim kada sam ovako dobro jeo.      Znate, neredovno jedem. Zaboravim, ne sjetim se skuvati nešto. Meni to       obično Arijel...

SAŠKA: Arijel kao iz bajke "Mala sirena"?

DEDA MRAZ: Da to je ta.

SAŠKA (začudi se): Arijel iz bajke "Mala sirena" vama ponekad kuha?!

DEDA MRAZ: Da... (sjeti se da je tu inkognito, pa se malo zbuni)... Ovaj ne. U stvari da, tako se zove. Znate njena mama je jako voljela tu bajku pa joj je       dala to ime.

LOŠA: Ih, a ja taman pomislio da vam stvarno Mala sirena kuha klopu.

SAŠKA (kroz smijeh): Loša samo misli na hranu.

LOŠA: Pa šta mogu kada baka tako lijepo kuha, zar ne čika... Stvarno, kako se       vi zovete?

BAKA: Ne valjala, sine, pitati čovjeka kako se zove. Ne valja kada dijete pita        starijeg gospodina.

DEDA MRAZ: Ma ne smeta mi ništa, dobra gospođo, Zovem se Ded... ovaj,        Pera. Zovem se Pera.

LOŠA: A djeca vas zovu deda Pera, pa ste se zbog toga zbunili, zar ne?

SAŠKA: Baš lijepo ime. Djeluje mi nekako starinski.

LOŠA: Meni djeluje nekako preozbiljinski.

BAKA: Lošo?! Ne smiješ tako govoriti.

DEDA MRAZ: Neka ga, gospođo. Imam ja jednog druga, još iz mladosti smo       drugari i komšije. I on se isto zove Pera, ali više voli kada ga zovemo      “Kapetane!”.

LOŠA: Ima li svoj brod?

SAŠKA: Pa može biti i avion. Baš lijepo kada je neko stari pilot, kapetan     aviona.

LOŠA: Kako mu se zove brod?

BAKA: Djeco, nemojte biti dosadni. Hajde požurite pa da se piše zadaća.

DEDA MRAZ: Ma ne smetaju mi, ja baš volim djecu i meni djeca nikada, ali       baš nikada i nikako ne mogu smetati ...(Loši)... Brod mu se zove        “Ledolomac mak na konac”.

SAŠKA: Čika Pero, šta znači “mak na konac”?

BAKA: "Tjerati mak na konac " doslovno znači cjepidlačiti, odnosno           pretjerivati​​, zapeti za nešto što je gotovo nemoguće.

DEDA MRAZ: U narodu ima i izraz “zajuniti”.

LOŠA: Kao malo june! ...(svi prasnuše u smijeh).

SAŠKA: Hvala vam, čika Pero, da ne bi vas onaj cirkusant bi i sada svima vikao da Deda Mraz ne postoji, sram ga bilo, baš je bezobrazan.

BAKA: Stvarno je bezobrazan.

LOŠA: Ali kako ga je čika Pera zgrabio za vrat, ovako ...(sam sebe uhvati za         vrat i trese kao da će da se udavi, pa krklja)... Kh, kh ...(prestane)... E, tako i nikada više Crnom Manđafoku neće pasti na pamet da viče da nema više Deda Mraza.

DEDA MRAZ: A kada ste to prvi put čuli, da li ste mu povjerovali?

SAŠKA: Ja nisam. Kada sam ga vidjela onako u crno obučenog, sa onim crnim    cilindrom, brcima i bradom, a lica bjelog kao kod vampira, bio mi je         strašan i mrzak, i ništa mu nisam vjerovala.

LOŠA: Ja jesam, povjerovao sam mu. Bio mi je nekako moćan i morao sam da      mu vjerujem. Bilo mi je jako žao Deda Mraza i da niste došli vi, čika    Pero...

BAKA: Dobro djeco. Idite napijte se vode i knjige u šake.

DEDA MRAZ (sjeti se): Djeco, mogu li ja prvo vas da zamolim nešto, pa    poslije učite. Hoćete li uraditi nešto za svog Ded... čika Peru?

LOŠA: Hoćemo, deda Pero, naravno da hoćemo.

SAŠKA: Šta treba?

BAKA: Je li to neka tajna, mogu ja i izaći ako treba.

DEDA MRAZ: Ne, ne, možda mi i vi možete pomoći, gospođo.

LOŠA: Ovo će biti neka akcija, neka avantura. Volim avanture.

SAŠKA: Šuti da čujemo.

BAKA: Dobro, slušam.

DEDA MRAZ: Treba da, u kojem god se društvu nađete da pokrenete temu da     li postoji Deda Mraz i pažljivo slušate i brojite koga ima više: da li onih koji vjeruju ili onijh koji ne vjeruju u Deda Mraza. Možete li to.

LOŠA: Ma ko mi kaže da Deda Mraz ne postoji ja ću mu odmah glavu        rascopati.

SAŠKA: Ih, sve se bojim. Pa ti si kukavica nad kukavica.

LOŠA: E, baš nisam!

SAŠKA: E, baš jesi!

LOŠA: Nisam!

SAŠKA: Jesi!

BAKA: Dosta djeco. Pustite čovjeka da završi.

DEDA MRAZ: Hvala vam gospođo.

LOŠA i SAŠKA (uglas): Izvinite

DEDA MRAZ: Ovako ćete kako sam vam rekao, a onda ćete sve one koji    vjeruju u Deda Mraza nagovoriti da i oni isto tako idu i govore kako su    izmišljene laži o tome da Deda Mraz ne postoji i da onda i oni one ljude    koji vjeruju u men... u Deda Mraza, da i oni idu...

Z a v j e s a

ČETVRTA SLIKA

Kada se zavjesa sa zvjezdicama spusti, Pijetao prvo kukurikne pa onda izađe na scenu, na koju će neko dok ovaj govori donijeti veliki pano sa takođe velikom paukovom mrežom.

1. Pojava

PIJETAO, potom DŽAFAR

PIJETAO: Evo mene, evo. Šta ste mislili, odletio nam Pijetao, otkukurikao svoje, a? E, nisam. Tu sam zbog vas i za vas. Dakle, radili su kako su i     dogovorili. Išli su po selima i gradovima, po livadama i planinama i sa         svima otvoreno razgovarali na temu da li Deda Mraz postoji ili ne.           Uglavnom su ljudi govorili da postoji i da vjeruju u njega, a one         sumnjičave su ubrzo dokazima razuvjerili, tačnije nisu više sumnjali nego       su i oni počeli vjerovati u Deda Mraza. Potom bi se i ovi novi uključili u        tu sveopštu kampanju. Bila je toliko široka i moćna da su mogli, kada bi       samo to htjeli, izabrati našeg Deda Mraza za predsjednika svijeta. Ali niko od njih nije volio politiku pa su se skoncentrisali samo na svoj cilj.         

Za Manđafoka više nisu čuli ništa pa su pretpostavili da se vratio u svoju Italiju, ali ni tamo mu neće uspjeti ta laž kako Deda Mraz ne postoji jer i u Italiji ima puno djece koji vjeruju i vole Deda Mraza... Međutim, saznali su da se pojavi moćni i strašni Džafar, čarobnjak iz  bajke “Aladinova čarobna lampa”. Jeste li čitali tu bajku? ...(razočarano)... Niste?...(radosno)... Aaaa, jeste. Pa naravno da jeste kada je jako lijepa.

Elem, pričalo se da taj čarobnjak Džafar svu djecu koja vjeruju u  Deda Mraza pretvori u sitnu mušicu i da ih da pauku za ručak. Mi smo pronašli tog čarobnjaka. Evo nas tu gdje on lovi svoje žrtve. Ovo je paukova mreža u kojoj živi taj čarobnjak. Daaa, pogađate. Kada kao čarobnjak Džafar uhvati neko dijete koje vjeruje da Deda Mraz postoji, pretvori ga u mušicu, a sebe u pauka pa ga pojede.

Mislim, ovo je samo nacrtanom paukova mreža jer nismo mogli naći ni jednog velikog pauka koji bi nam napravio toliko veliku mrežu. Mislim, nismo mogli da pronađemo ni jednog jedinog i bilo kakvog pauka jer se oni zimi zavuku po tavanima i tamo malo grickaju i malo dremuckaju. Svakog časa očekujemo da se pojavi strašni čarobnjak Džafar. Vi ste djeco bezbjedni jer njegova čarolija ne može baš do vas dobaciti, ali ja vam ipak predlažem da se malo uvučete u te svoje stolice i da posmatrate predstavu malo sa strane i to samo jednim okom. Da, još nešto važno, nikako ga nemojte gledati u oči jer su njegove oči jako urokljive, pa vas može, ne daj Bože, omađijati. Tako vi samo u početku, a kada vidite da vam ne može ništa vi se opet slobodno opustite i uživajte u ovoj predstavi.

DŽAFAR (sav je u crnom i nesrazmjerne konstitucije; ulazi uz urlik kao kečer u   arenu: možda bi ovde dobrodošla trominutna ritmička igra na tu temu          kako bi naglasila njegovu važnost za tok priče; elem, kada po       ponašanju i prijetećem izgledu i kada svi pomisle da će sada da bude dreke i galame, on lijepo zapjeva       http://www.youtube.com/watch?v=oW2Q4SfT8Zk):         

Kada pođeš na put
u taj daleki kraj
pusti devu da slijedi trag
u prostranstvu se tom
krije moj vrući dom
tako divlji, a tako drag
i dok sunce na zapadu tone u mrak
vjetar s istoka daje moć
budi svoj, budi jak
dok te magični sag nosi ravno u arapsku noć
ta arapska noć
i taj arapski dan
neobično tuđ, i pakleno vruć
kao užaren san
kroz arapsku noć
Mjesec arapski sja
a nespretni tat
će postati kralj
il' slomiti vrat... (mnogo se naklanja publici bilo da mu aplaudiraju ili ne): Hvala, hvala, hvala. Sto puta vam hvala, djeco. Hiljadu puta vam hvala. Milion pu... Ma dobro, dovoljno je samo jedno hvala. Dakle djeco, da vam se predstavim. Ja sam na daleko poznati estradni umjetnik, zvijezda takoreći ...(nakon tog umilnog, nježnog glasa, zagrmi sa svih strana, munje sijevaju, a on raširi svoj plašt i strašnim, najjezivijim glasom se predstavi)... čarobnjak Džaaafaaar!.. (kada se sve završi on nastavi govoriti tim jezivim samo tišim, normalnim glasom)... Jeste, jeste, u pravu ste... Pogodili ste, nego šta... Ma da, to sam ja... Da, da, daaaa, taj. Istina, krenuo sam u lov na Aladina i da mu se već jedanput osvetim ali šta ću, prije zarada pa onda uživancija. Moj veliki prijatelj Manđafoko dao mi je lijep i unosan posao: Ja trebam da pričam djeci kako Deda Mraz više ne postoji. Koliko mi djece povjeruje ja ću zaraditi toliko kilograma zlata, a ono dijete koje mi ne povjeruje i koje uporno bude tvrdilo da Deda Mraz postoji, da je živ i zdrav na Sjevernom polu, ja ću njega lijepo pojesti. Biću dakle em bogat em sit... (ugleda Pijetla koji se krije iza gitare)... Alo ti šareni. Vidim te, ne moraš  da se kriješ iza te gitare. I jesi našao gdje ćeš se sakriti. Ti veliki a gitara mala. Dođi!

PIJETAO (pođe sa gitarom, pa se vrati da ostavi gitaru a onda mu prilazi          laganim uplašenim korakom i vidno mu se noge tresu od straha): Ko?...         Ko, je l’  ja?

DŽAFAR: Jok, tvoj pradeda.

PIJETAO: Ja nemam pradedu. Kod nas, živine, sudbina je takva da rijetko ko       upamti i oca a kamo li dedu ili pradedu.

DŽAFAR: Stara koka dobra supa! ...(neprirodno se nasmije)... A, to je u     pitanju? Pileći paprigaš, živinska pašteta, pečena piletina...

PIJETAO: Nije humano šaliti se na taj način!

DŽAFAR: Ti ćeš da mi kažeš, kokoško jedna!

PIJETAO (uvrijeđeno): Ja nisam kokoška nego pijetao. Molim, nek se zna.

DŽAFAR: Pitaću te samo jednom, ako mi ne odgovoriš  bićeš poslužen za   večeru mojim gostima. Jasno?

PIJETAO (klima glavom i muca u strahu): Jajaja… jas… jas… jasno, vaše           visočanstvo!

DŽAFAR: Dakle. Ovdje je prije nekoliko dana bio moj prijatelj Crni Manđafoko, sa       svojim velikim cirkusom. Da li si ga vidio?

PIJETAO: Je… je… jesam.... ovaj, vi… vi… vidio sam ga… ga… ga…njega i njegov cirk… cirk… crikus.

DŽAFAR: (udari ga snažno prijateljski po leđima): Šta si se isprepadao. Šalim    se ja. Neću ja tebe poslužiti svojim gostima za večeru, nisi ti to zaslužio          ...(Pijetao se važno šepuri po pozornici)... Baciću ja tebe svojim lovačkim          psima da te rastrgnu i pojedu ...(Pijetao u strahu kukurikne i pokuša da   pobjegne, ali ga ovaj zgrabi za rep pa tako Pijetao trči u mjestu)... Stop,      stoj, stani! Za sada si siguran, neću ti ništa. Dok god sarađuješ sa mnom ti    si moj drug i neću ti nanijeti zlo, je l’ jasno?

PIJETAO (klima glavom i muca u strahu): Jajaja… jas… jas… jasno, še… še… še…     šefe! Jasno k’o dan!

DŽAFAR: Ni jedan dan meni nije bio jasan, ali nema veze. Važno je da smo se    mi razumjeli. Idemo dalje! Slijedeće pitanje, uslovi isti: kažeš istinu –   živiš, slažeš ili ne znaš – večera cukama. Gdje je sada taj Manđafoko?

PIJETAO (slegne ramenima): Nez… nez… ne znam.

DŽAFAR: Ne znaš? Uuuu, pa to je pogrešan odgovor. Da zovem svoje pse?         ...(sprema se da zviždukom dozove svoje krvoločne pse).

PIJETAO: Ma ne… ne… ne… ne znam, znam. Znam gdje je Manđ… Manđa… ovaj, foko.

DŽAFAR: Pa toko te volim. Kaži, gdje je?

PIJETAO: Gdje je?

DŽAFAR: Ne igramo se papagaja, idiote, nego se igramo istine. Jesi šaren i jesi     ‘tica ali nisi papagaj. Dakle, gdje je?

PIJETAO: Ko? Papapapagaj? Odletio daleeekooo!

DŽAFAR: Ma nemam ja vremena za te glupe igre sa tobom ...(sprema se da         zviždi).

PIJETAO (nespretno mu vadi prste iz usta): Ne, neee, ne! ...(kukurikne)...  Sjetio sam se. Shvatio sam.

DŽAFAR: Sjetio si se?

PIJETAO (ponosno): Da. Sjetio sam se.

DŽAFAR: Čega si se sjetio.

PIJETAO (važno kao da je upravo otkrio Ameriku): Naravno da sam se sjetio.      Niste vi mene pitali gdje je papagaj, nego gdje je Crni Manđafoko... (sav        sretan)... Je li tako?! Eto, vidite da sam se sjetio šta ste me pitali.

DŽAFAR (sav se trese od huje i strašno se nadvije nad Pijetlom koji je klekao     od straha a sa svih strana dolazi strašna grmlajvina, ovaj viče): Ubiiiićuuu teee! ... Ubiiiićuuu teee!... Ubiiiićuuu teee!

PIJETAO (molećivo): Pa zašto kad sam se sjetio?

DŽAFAR (sasvim mirno): Dobro, sad kad si se sjetio šta sam te pitao sjeti se i       odgovora na to pitanje. Hajde, molim te, odgovori mi ...(toliko drekne da         se Pijetao prevrne na leđa i nogama pravi pokrete kao da vozi biciklo)...         GDJE JE CRNI MANĐAFOKOOOO?!

PIJETAO (ustane, otresa prašinu sa perja, pa hladno, kao sjetio se): Aaaa, ti      mislite, hoću reći vi, misliš na tog Manđafoka. A, pa on je otišao dalje, u       drugu varoš da prikazuje svoj ...(imitira Manđafoka)... “grandisimo,         belisimo zirkuzo!”

DŽAFAR: Gdje je otišao? Kuda? Kada?

PIJETAO (pokazuje rukom): Onuda, juče ili sutra, ne sjećam se dobro.

DŽAFAR: I ko će meni sada platiti za dobro obavljeni posao? Ko? Reci, ko?

PIJETAO: Ko? ...(kada vidi da se ovaj sprema da ga udari prestane se zezati)... Ovaj, ne znam, valjda on, Crni Manđafoko. Da, u pravu ste on treba da vam plati!

2. Pojava

DEDA MRAZ i pređašnji

DEDA MRAZ (ulazi i ljuto zavrće rukave na mantilu, sprema se na tuču): Ja ću ti platiti.

DŽAFAR (ne gleda ga): Molim. Meni je svejedno ko će platiti. Ja samo želim      da dobijem svoj krvavo zarađeni novac. ...(okrene se i vidi da je ovaj       spreman na borbu, trgne se)... Šta vi to radite? Ko ste vi?

DEDA MRAZ: Ja sam Ded... Pera, gospodin Pera i došao sam da ti platim,           tačnije da ti naplatim za sve što ste ti i onaj gad Manđafoko zla nanijeli        jadnoj djeci.

DŽAFAR (podsmijeva se): Ti deko ‘oćeš sa mnom da se biješ? Pa znaš li ti da      sam ja Džafar, slavni čarobnjak iz bajke “Aladinova čarobna lampa”?

DEDA MRAZ: Znam, čitao sam, a i gledao sam nekoliko filmova. Dakle, da li      si spreman na poštenu borbu?

PIJETAO (opet se šeprtljavo ubacuje među njih da spriječi tuču): Pa nemojte      ljudi, niste djeca... Smirite se... Tučom se ne može ništa riješiti...

DŽAFAR (spreman za boks, viče): Pretvoriću te u šišmiša!

DEDA MRAZ: ‘Ajde baš da vidim, pa ću ti mozak popiti!

PIJETAO: Dajte da razgovaramo. Ljudi budite ljudi!

DŽAFAR: Ma ja ću te pretvoriti u slona!

DEDA MRAZ: ‘Ajde, lakše ću te zgaziti!

PIJETAO: Pa čovjek je jedina životinja kojoj je Bog dao sposobnost da se    sporazumijevate govorom, a vi se tučete, gdje je tu logika?

DŽAFAR: Sad sam se sjetio, pretvorit ću te u žabu!

DEDA MRAZ: E, to bih najviše volio. Onda ću ti skočiti na vrh glave i na uho     kreketati sve dok se ne onesvijestiš!

3. Pojava

LOŠA, SAŠKA i pređašnji

/Saška i Loša sa školskim torbama na leđima ulaze s desna držeći se za ruke, a kada dječak vidi tuču, radosno se otrgne/

LOŠA: Tuuučaaaa!

SAŠKA: Loša stani, ne idi tamo, stani kada ti kažem!

LOŠA: Moram ja to da vidim, mi dječaci volimo tuče.

SAŠKA: Ne idi tamo, braco, mogu te povrijediti.

DŽAFAR: Pretvoriću te u zmiju, ja sam slavni čarobnjak!

DEDA MRAZ: E, baš bi to dobro bilo da te ujedem za obe noge odjednom!

LOŠA (iznenađeno): Pa to je čika Pera, moram mu opet pomoći! ...(pojuri i          udari Džafara u cjevanicu, ovaj se drži za nogu i skače)... Evo ti! 

SAŠKA (udari ga svojom torbom po leđima): Evo ti, bezobrazniče bezobrazni.    Kako vas nije sram da bijete starog čika Peru?

DŽAFAR: Šta je ovo, invazija?

PIJETAO: Nemojte, djeco! ...(udari Džafara nogom u tur)... Nemojte djeco da    ga bijete! ... (Džafar bježi a ovaj viče za njim)... Pa gdje ćete strašni   Džafare? Niste nas još dovoljno isprepadali!

DEDA MRAZ: Stani lopužo da ti ja pokažem pa nećeš više djecu lagati!

/Svi se smiju i ludo zabavljaju, od smijeha i umora posjedaju po podu./

Z a v j e s a

PETA SLIKA

Kao i 3. slika, bakina kuća. Opet se baka vrti oko šporeta i pjeva.

1. Pojava

BAKA, potom LOŠA, SAŠKA pa DEDA MRAZ

BAKA:

          Leptiriću, šаreniću,                                                                                                                                                       hodi k meni аmo,                                                                                                                                                                     evo imаm lijepu ružu                                                                                                                                                           pomiriši sаmo.

Jа bih došo аl se bojim                                                                                                                                                          tvoje igle klete,                                                                                                                                                           ubost ćeš me, probost ćeš me                                                                                                                                                        ondа zbogom svete.                                                                                     

Neću, lepko, neću, lepko,                                                                                                                                 životа mi mogа,                                                                                                                                                       sаmo hoću dа izbrojim                                                                                                                                                                                                     kolko imаš nogа.

E, pа to ti mogu kаzаt                                                                                                                                                              i iz dаlje mаlko:                                                                                                                                                                       leptir imа šest nožicа,                                                                                                                                                      а sаd zbogom, Rаnko.

LOŠA (utrčavaju i jedno drugom “upadaju u riječ”): Bako, bako, bila je tuča...

SAŠKA: ... Joj, bakice jako mi je žao...

LOŠA: ... neki veliki crni zločesti čiko...

SAŠKA: ... što kasnimo ali...

LOŠA: ... je napao našeg čika Peru...

SAŠKA: ... stvarno nismo mogli proći...

LOŠA: ... a tu je bio i jedan veliki...

SAŠKA: ... pijetao!

BAKA: Polako djeco, smirite se, ništa vas ne razumijem. Kakav sad crni      pijetao?

LOŠA (opet isto pričaju): Ma nije, bako crni nego...

SAŠKA: ... šareni sa gitarom...

LOŠA: ... veći od mene...

SAŠKA: ... u stvari gitara mu je bila sa strane...

LOŠA: ... a ja sam ti i tog crnog čarobnjaka udario nogom u cjevanicu...

SAŠKA: ... a ja sam ga udarila torbom po leđima...

LOŠA: ... sve je skakao i kukao, ovako ...(imitira)...Aj, aj, aj!...

SAŠKA: ... a onda je pobjegao.

BAKA: I dobro, gdje vam je sada taj vaš čika Pera?

LOŠA: Tu je pred vratima.

SAŠKA: Stidi se da uđe.

BAKA: Pa zašto se stidi? Koga?

LOŠA: Tebe, bako, tebe se stidi.

SAŠKA: Kaže da ga je sramota da te u oči pogleda, jer ko je vidio da se stari         ljudi tuku?

BAKA: U pravu je. I treba da se stidi, a ni vi niste ništa bolji, i vi ste se tukli.

SAŠKA: Oprosti nam bako.

LOŠA: A, mi smo drugo. Mi smo morali da se umiješamo i pomognemo našem    čika Peri, jer je onaj čarobnjak bio jak, a pijetao k’o pijetao, šta od može sa       onim krilima?

SAŠKA: A jesi li vidio kada ga je nabio nogom u tur?

BAKA: Saška, sine, kakvi su to izazi.

SAŠKA: Izvini bako, u guzu.

BAKA (svi se smiju): A čika Pera, kakv je on bio?

LOŠA: Bogami se naš deka dobro držao. Mislim da bi pobijedio on tog       čarobnjaka i bez naše pomoći, ali je ipak bilo bolje da smo se i mi tu našli,        zar ne seko?

BAKA: Dobro, dobro. Nema smisla da držite čovjeka toliko dugo pred vratima,    uvedite ga.

SAŠKA (otrči do vrata i uvodi Deda Mraza): Ma, uđite slobodno. Što se    stidite?

DEDA MRAZ: Dobro veče. Ja se izvinjavam...

BAKA: Dobro veče, dobri čovječe. Sjedite ...(brižno mu prilazi)... Jeste li   povrijeđeni? Dajte da pogledam?

DEDA MRAZ (prvo dopusti i malo gurne lice prema njo,j a onda se dosjeti i      ustane krijući kragnu i bradu): Ma ne treba, nije to ništa.

BAKA: Dobro, kako želite. Sjedite da ručamo.

DEDA MRAZ: Ma neka, nisam gladan, a i žurim.

LOŠA: Pa kuda žurite?

SAŠKA: A mi se taman navikli na vas...(molećivo)... Molim vas, nemojte da        idete. Vi nam tako lijepe priče pričate.

DEDA MRAZ: Žao mi je, ali stvarno moram da se vratim kući.

BAKA: A gdje živite?

DEDA MRAZ: Na Sjevernom Po...(snađe se)... Na sjevernom dijelu Banata.

SAŠKA i LOŠA (u glas): Nemojte, čika Pero, molim vas!

BAKA: Pustite ga djeco... (Deda Mrazu)... Ako vas put ikada više donese u ove   krajeve, dođite i do nas.

DEDA MRAZ: Doći ću svakako, treba da vam donesem roza maglu, nisam           zaboravio.

BAKA: Hvala vam dobri čovječe.

DEDA MRAZ: Hvala vam na svemu. Zbogom!

BAKA, SAŠKA i LOŠA (u glas): Zbogom, sretan put.

2. Pojava

PIJETAO, potom pređašnji bez Deda Mraza

/Scena postane tamnoplava, tek tolliko da nije mrak i da vide oni koji unose veliku okićenu jelku u sobu, a s lijeve strane svijetlo plavi ili narandžasti reflektor osvjetljava Pijetla, koji istom ili sličnom bravurom na gitari najavi sebe/

PIJETAO: A? Jesam li vas prešao. Svi ste pomislili da je kraj, zar ne? Jeste,          jeste, vidio sam ja i kako su se neki počeli dizati i htjeli da odu svojim      kućama. Ma ne, nije kraj. Naravno da nije, a i kakav bi to kraj bio       ...(karikira)... Zbogom, sretan put...                                

Dakle, otišao Deda Mraz na svoj Sjeverni pol jer se Nova godina        približavala jako brzo a morao je toliko darova za svu djecu na svijetu da          pripremi. Baka i njeni unuci su živjeli lijepo i mirno, pa je tako osvanuo i     dugo očekivani 31. decembar...(svjetlo se lagano pali, baka se mota oko          šporeta a djeca kite jelku i kuću)... Čekaju se Deda Mraz i Nova godina!

BAKA i DJECA (pjevaju pjesmu Deda Mrazu s početka predstave):

Preko brda preko brega
i debelog snega
jure neke čudne sanke
srebrne i tanke.

Deda Mraze, Deda Mraze
ne skreći sa staze,
ne oklevaj ne dremaj
već poklone spremaj.

Padaju, padaju s neba bele zvezde
sanke Deda Mraza preko brda jezde
padajte, padajte snežnije i belje
Deda Mraz nam stiže na veselje.

LOŠA: Bako, bako, da li nam danas dolazi Deda Mraz sa poklonima?

BAKA: Jeste, Lošo sine, danas. Ako si bio dobar tokom cijele godine on će ti        donijeti poklon, a ako nisi onda od poklona ništa.

LOŠA: Jesam, bio sam dobar. Je li tako, Saška sestrice da sam bio dobar?

SAŠKA: A one tuče sa Manđafokom i čarobnjakom, šta ćemo sa njima?

LOŠA: Pa to je bilo u odbrani čika Pere, to se ne računa kao minus nego kao         plus, je li tako bakice?

BAKA: Tako je, dijete moje drago ...(uzdahne)... Eeee, gdje li je sada naš čika      Pera?

SAŠKA: Sigurno se u svojoj kući sa svojim unucima sprema da dočeka Deda       Mraza.

BAKA: Pa on nema nikoga, zar nam nije rekao da živi sam?

LOŠA: Ima onu Arijel, Malu sirenu.

SAŠKA: Nije ona Mala sirena nego jedna dobra djevojčica iz njegovog        komšiluka.

LOŠA: Svejedno,, ima nju, znači nije sam.

BAKA: Najvažnije je djeco da smo mu mi pomogli da se povrati povjerenje          djece u Deda Mraza i sada možemo na miru da ga čekamo, zar ne?       ...(čuje se zvono praporaca; djeca radosno požure do prozora a baka    lagano stane iza njih smiješeći se)... Evo ga djeco, došao je. Brzo, otvorite mu vrata.

3. Pojava

DEDA MRAZ i pređašnji, potom ARIJEL

DEDA MRAZ (nije više kamufliran u trgovačkog putnika): Ho, ho, ho... Ima li    ovde dobre djece da im predam poklone?

LOŠA: Ima, ima, Deda Mraze. Svi smo bili dobri! Istina, imao sam samo dvije     tuče, ali to je bilo da zaštitimo našeg čika...

DEDA MRAZ (prekine ga): ... Znam, znam, sve znam. Ispričao mi je moj komšija Pera, svaka vam čast. Zato sam tebi, Lošo, donio na poklon jednu      lijepu knjigu, izvoli.

LOŠA (sa oduševljenjem): Vau! “Aladinova čarobna lampa”?! ... Hvala ti, Deda   mraze. Hvala.

DEDA MRAZ (priđe Saški i pruža joj knjigu): A za Sašku, lijepu i pametnu        djevojčicu koja toliko voli, čuva i pazi svoga mlađeg brata na poklon       specijalna knjiga.

SAŠKA(sa oduševljenjem): Vau! “Mala sirena”! Oduvijek sam maštala da   imam ovu knjigu! Hvala vam, Deda Mraze, od srca vam hvala!

BAKA: Dobro djeco, pustite da Deda Mraz sjedne i popije šolju toplog čaja.         Mora da ste se umorili?

DEDA MRAZ: A sada i jedan presedan. Ja obično dajem poklone djeci, ali           ovaj put imam i za vas, draga gospođo...(pruži joj kutiju)... Izvolite!

BAKA (čita): “Ro–za mag–la” ...(oduševljeno)... Roza magla! Prekrasno!.. Hvala vam, dobri čovječe ...(on joj pokazuje da šuti zbog djece, a ona ga smiješeći se poljubi u obraz)... Ma ko to ne vjeruje u Deda Mraza! Živio          Deda Mraz!

SAŠKA i LOŠA (u glas): Živio!

DEDA MRAZ: A priredio sam vam i jedno lijepo iznenađenje! ...(pođe do vrata i uvodi Arijel)... U goste sam vam dovodim Malu sirenu!

SAŠKA (pritrči joj i uzme je za ruku): Arijel!?

ARIJEL: Dobar dan svima. Ja sam jednostavno morala da vas upoznam.Vi ste      spasili mog Deda Mraza. Hvala vam. I zato vam moj tata, kralj svih mora    šalje veliki paket kolača i ostalih slatkiša.

BAKA (poljubi je u kosicu): Dobro mi došla, drago dijete!

PIJETAO (priđe im i da pjeva https://www.youtube.com/watch?v=VpeLYT-lTJI  a ovi se lagano hvataju u kolo):

Što severac tako duva?
Poludeo vetrokaz.
Izdaljine s poklonima,
to dolazi Deda Mraz.

BAKA i djeca:

Deda Mraze, Deda Mraze,
baš si pravi super deka.
Deda Mraze, Deda Mraze,
tebe svako rado čeka.

DEDA MRAZ:              
          Volim decu vrednu, dobru.                                                               
          Zbog njih nosim svoju torbu.
          Volim i nestaške male,
          Jer znam da se samo šale.
BAKA i djeca:

Deda Mraze, Deda Mraze,
baš si pravi super deka.
Deda Mraze, Deda Mraze,
tebe svako rado čeka.

PIJETAO:

Dobro doš'o Deda Mraze,
U tvom džaku svega ima.
Kada tvoje sanke stignu,
svako dete poklon prima.

BAKA i djeca:

Deda Mraze, Deda Mraze,
baš si pravi super deka.
Deda Mraze, Deda Mraze,
tebe svako rado čeka.

DEDA MRAZ: Mene svako rado čeka... (Svi radosno aplaudiraju.)

Z a v j e s a