Lica:
- Nevena, djevojčica 13 godina;
- Jelena, njena sestra
bliznakinja;
- Nešo, njihov drugar iz
razreda;
- Žilo, njihov drugar iz razreda;
- Vanja (u kostimu mačke);
- Saška (u kostimu cuke);
Mjesto
i vrijeme radnje:
Danas u
maloj urbanoj sredini.
PRVA SLIKA
Nevenina
i Jelenina soba puna kontrasta. Na zadnjem zidu je veliki prozor pun cvijeća.
Lijevi kutak je Nevenin (svijetlo
plavi zid, posteri i lutke maca), a
desni kutak je Jelenin (roza
zid, posteri i lutke cuka).
Pored njihovih kreveta su mali nočni stolići sa lampama, a naprijed u sredini
je manja salonska garnitura (sto sa tri
fotelje). Ulazna vrata su s lijeva, naprijed.
1.
Pojava
NEVENA,
JELENA
JELENA
(svaka na svom krevetu igra se sa svojom
lutkom, pjeva):
Nevena
i Nešo, to su divan par, kad se
budu ženili, kupiću im dar!
NEVENA: Zezaj, zezaj!
JELENA (kao
prije, samo malo glasnije):
Nevena
i Nešo, to su divan par, kad se budu ženili, kupiću im
dar!
NEVENA (nervoznije):
Jelena, upozoravam te: počinješ, ali stvarno počinješ, da me nerviraš!
JELENA (uspravi
se na svom krevetu i sasvim glasno):
Nevena
i Nešo, to su divan par, kad se budu ženili, kupiću im dar!
NEVENA (skoči
i ona u svom krevetu i zamahne velikom lutkom mace): Bila si upozorena, sestrice moja mila, ali sada više
ne odgovaram za svoje postupke. Projektil prvi ide ka meti
broj jedan, tačnije bombardujem umišljenu
gaduru Jelenu!... (baci macu koju Jelena uspješno eskivira)...
i, promašaj!
JELENA (zamahuje
velikom lutkom cuke): A sada, poštovani gledaoci, imate jedinstvenu priliku da vidite
pobjedonosni hitac genijalne majstorice Jelene bombardera...
(baci cuku kojeg Nevena uspješno eskivira)...
i, takođe promašaj!
NEVENA (zamahne
drugom lutkom mace): Što bi rekao neki veliki general: Izgubljena bitka, ne znači i izgubljen rat! ... Vidi ovaj projektil!... (malo fintira, pa pogodi
Jelenu) ... i pogodak!
JELENA (padne
na krevet, kao da je granatom pogođena, zatim ljuto pogleda u sestru): A drugi, veliki general je rekao: Nije izgubio onaj ko je pao, nego onaj ko nije mogao daustane!... (skoči i zamahuje
lutkom cuke)... a ja sam ustala i kažem: Ko prvi nosi, kući ne donosi!... (hoće da baci
lutku)... Pazi sad!
NEVENA (zaustavlja
je): Stop, stoj, stani! Nećemo više, pa nismo male da se gađamo lutkama.
JELENA: Pa šta da radimo, da se čupamo za
kose?
NEVENA: Za kose?! Ti si stvarno luda. Otkuda
ti samo te glupe ideje?
JELENA: Šta otkuda mi, pa da li ti gledaš
te-ve?! Eto otkuda mi... (uzme lenijar sa
stola, pa njima maše kao sa sabljom)... «Petak 13.» 1. dio... «Petak
13.» 2. dio... «Petak 13.» 3. dio...
NEVENA:
Ti si stvarno, stvarno, ali stvarno luda.
JELENA (kao
bokser skače i pesnicama udara u poster cuke): «Roki» 1. dio... «Roki» 2. dio... «Roki» 3. dio... «Roki» 4. dio...
NEVENA (uzme
veliku lutku mace, okrene je i njome «puca» kao iz mitraljeza): «Rambo» 1. dio... «Rambo» 2. dio... «Rambo»
3. dio... «Rambo» 4., 5. i 6. dio...
JELENA (skine
jastučnicu i navuče je na glavu, a čaršaf prebaci
preko ruku do poda ispred sebe,
kao duh, govori hladnim i promuklim glasom): «U carstvu duhova iz ukletog dvorca»!
NEVENA (stane
na krevet, svilenu maramu savijenu oko vrata jednom
rukom digne u vis, obori glavu i lagano se
njiše kao da visi): «Vješala za male
lažljivice»!
JELENA (obje
istovremeno prasnu u smijeh i sjednu svaka na svoj krevet): E, to si izmislila, ovog
momenta. Taj film ne samo da ne postoji nego nikada neće ni biti snimljen!
NEVENA: A zašto, moliću lijepo? Zašto ne bi
bio snimljen? Naziv je baš kul, mame mi...
(govori hladnim tajanstvenim glasom)...
«Vješala za male lažljivice»!
JELENA (sjeda
na srednju fotelju): Jedino ako bi ti napisala scenario.
NEVENA (sjeda
na lijevu fotelju): Da, ja ću ga napisati, tačnije mi, nas dvije ćemo ga napisati.
JELENA: Radnja filma počinje u napuštenom
starom dvorcu koji samo što se nije srušio.
NEVENA: A noč je užasna... Munje,...
gromovi,... vjetar ledi krv u žilama, a njih dvoje zaljubljenih...
JELENA: Nevena i Nešo...
NEVENA: Ma, baš si bezobrazna!... (skoči i popjuri je oko fotelja)... Sada
si stvarno pokojna!
JELENA (bježi
i pjeva):
Nevena i Nešo, to su divan par,
kad se budu ženili, kupiću im dar!
2. Pojava
NEŠO i pređašnji
NEŠO (ulazi
i na vratima se skameni zatečen tom jurnjavom): Alo!... Hej!...
Alo, ljudi, stanite
na trenutak!
NEVENA (brzo
sjeda na srednju fotelju, mirnim, tihim glasom): O, zdravo, Nešo, kako si?
JELENA (sjeda
na svoj krevet): Mi nismo ljudi, mi smo djevojčice.
NEVENA (smirenim
i pomalo tajanstvenim glasom): I djevojčice su dio ljudske rase, zar ne Nešo? Ti to znaš, ti to sigurno znaš. Ti si tako pametan,... uvijek.
NEŠO (gleda
u Nevenu): Naravno, Jelena...
NEVENA: Ja sam Nevena.
NEŠO (malo
zbunjen i zbog toga mu je neprijatno): Izvini, Nevena, teško vas razlikujem.
JELENA: Nije da ti nas teško razlikuješ, nego
ti nas nikako, tačnije uopšte, ne razlikuješ. Uvijek, ama baš uvijek
pogriješiš, mislim, zamijeniš nas. U stvari...
NEVENA (smirenim
i pomalo tajanstvenim glasom): Griješiš. Jelena, nije Nešo takav. Ja mislim da on dobro zna koja je koja od nas dvije, nego se samo malo šali sa nama, zar ne Nešo?
NEŠO (gleda
u Nevenu): Naravno, Nevena.
JELENA: Ja sam Nevena.
NEŠO: Pa maločas si rekla da si Jelena?
JELENA: Šalila sam se.
NEŠO: Ili se sada šališ?
JELENA: Ili se sada šalim?
NEŠO: A kako vas roditelji razlikuju, po čemu?
NEVENA: Oni nas razlikuju po tome što ja...
JELENA (prekine
je): E, to ti nečemo kazati... (Neveni)...
Zar ne, sestrice?
NEVENA (malo
zbunjena): Ali, mislila sam, pošto je Nešo naš prijatelj...
NEŠO: Da, svakako.
JELENA: A ko kaže da je Nešo naš prijatelj?
NEVENA: Zaboga, Jelena, pa ko jeste, ako Nešo
nije?!
NEŠO: Da, svakako.
JELENA: Kako nam on dokazuje svoje
prijateljstvo?
NEVENA: Prijateljstvo se ne mora dokazivati,
ono se osječa.
NEŠO: Da, svakako.
JELENA (iznervirano
Neši): Umiješ li ti išta drugo da kažeš osim tog tvog genijalnog: Da, svakako?!
NEŠO: Da, svakako.
NEVENA: Nemoj, Jelena, da se dereš na Nešu.
Nije ti on kriv što si jutros ustala na lijevu nogu.
JELENA: Nisam ja ustala na lijevu nogu.
Uostalom, ti svako jutro... (pokaže Nevenin krevet)... ustaješ na lijevu nogu, jer ti je krevet tako okrenut, pa si uvijek raspoložena i nikada nisi ljuta. Nikakve veze nema to na koju nogu ustaješ. To su
gluposti.
NEŠO: Da, svakako... (kad ga Jelena ljuto pogleda, zbunjeno)... Mislim, u pravu si, nema nikakve veze... (šali se)... Ja veoma često ustajem na glavu, pa nisam blesav!
JELENA (dok
se Nevena smije): Ipak ti bolje stoji samo ono glupo: Da, svakako.
NEŠO: Da, svakako.
NEVENA: Ipak mislim, sestrice, da si
nepravedna prema Neši. On je dobar prijatelj, čak, moglo bi se reči, veoma dobar prijatelj.
JELENA: Možda za tebe, za mene nije, mislim,
dok ne dokaže to svoje prijateljstvo... (krene
prema njemu malo zavodnički)... Šta veliš, Nešo dušo, možeš
li ti to?
NEŠO (zbunjeno
ide unatraške): Da, svakako... Šta treba da uradim?
JELENA (i
dalje ide lagano prema njemu): Pa ne znam, nešto onako, prijateljski... Veoma prijateljski.
NEVENA: Nešo ne mora da dokazuje svoje
prijteljstvo, bar ne nama. Ostavi čovjeka na miru.
NEŠO (i
dalje zbunjeno ide unatraške): Nevena... ovaj Jelena, ja ovo ništa ne
razumijem. Da li se ti to šališ sa mnom? Nevena mi vjeruje. Zar mi ti ne vjeruješ?
JELENA: Nevena može da ti vjeruje. Ona je
zaljubljena u tebe.
NEVENA (Nešo
stane na lutku i padne, a Nevena skoči ljuto): E, sad je stvarno dosta... (plačući izjuri van)... Lažeš! Lažeš!
Lažeš!
3. Pojava
JELENA, NEŠO
NEŠO (ustaje
i briše se): Šta joj bi? Što Nevena plače?
JELENA (uzme
svoju lutkicu i nehajno govoreči sjeda na desnu fotelju): Ma pusti
je, to su kod nje pubertetske bubice... Sjedi, Nešo, što stojiš?
NEŠO (ništa
mu nije jasno, sjeda na srednju fotelju): Kakve bubice?
JELENA: Pubertetske, Nešo, pubertetske bubice.
Znaš li ti šta su to pubertetske bubice?
NEŠO: Znam, ovaj, ne znam. Znam šta su to
pubertetski prištići, ono kada ti iskoči
po licu, pa noktima istiskaš... (Jelena
složi facu gađenja)... ali šta su to pubertetske bubice, stvarno ne znam. A gdje su te bubice, gdje se nalaze? Jesu li u kosi?
Mislim kod nje u kosi?
JELENA: Niže, ispod kose.
NEŠO: Ispod kose? Na glavi?
JELENA: Još niže.
NEŠO: Niže od glave, na vratu, u nosu?
JELENA: Ma ne, budalo, u glavi. Pubertetske
bubice se nalaze u njenoj glavi, kontaš?
NEŠO: Ne, ne kontam. Kako mogu bubice da žive
u nečijoj glavi? Kuda su ušle?
JELENA: Ko?
NEŠO: Pa te bubice, kuda su ušle u njenu glavu
i šta rade tamo, u njenoj glavi?
JELENA: Kuda su ušle ne znam, ali šta rade to
znam. Vršljaju i prave đumbus. Eto, to rade u njenoj
glavi.
NEŠO: A kako to da ti nemaš te, kako reče,
pubertetske bubice? Vi ste sestre bliznakinje,
rođene ste istog dana. Šta se
dešava njoj mora da se dešava i tebi?!
JELENA: Imam ih i ja ali ja ih kontrolišem i
ne dopuštam im da od mene prave budalu.
NEŠO: Da li te pubertetske bubice imaju samo
djevojčice, a na nama dječacima
se pubertet manifestuje samo sa tim pubertetskim prištićima?
JELENA: Naravno da nisi u pravu. Imate i vi i
te kako brojne te pubertetske bubice,
samo one kod vas kasnije nastupaju.
NEŠO: Zašto?
JELENA: Zato, glupsone, što vi dječaci kasnije
sazrijevate od nas djevojčica.
NEŠO: Nismo lubenice pa da sazrijevamo.
JELENA: Niste lubenice ali su vam glave tikve.
NEŠO: Ako ćemo da se vrijeđamo i ti imaš
zrikave oči.
JELENA: Nemam.
NEŠO: Imaš. Djeca te iza tvojih leđa zovu
Zrika.
JELENA: Ne zovu i da znaš, reći ću te Neveni.
Jako će se razočarati kada joj kažem da misliš da je ona zrikava.
NEŠO: Ja za Nevenu ništa nisam rekao.
JELENA: Pa sam si maločas rekao da nas ne
možež ni po čemu razlikovati. Pa, ako je tako, onda
ako ja imam zrikave oči onda i Nevena ima zrikave oči, zar ne?
NEŠO: Ne, sada znam, po tome se razlikujete. I
vaši vas roditelji razlikuju po očima, po tvojim zrikavim očima.
JELENA (na
ivici plača): Nemam ja zrikave oči, bezobrazniče jedan bezobrazni... (plačući iz juri van)... Tvoje su oči i zrikave i buljave... (na vratima se sudarisa Žilom)...
Pazi, čovječe, srušit ćeš me!
4. Pojava
NEŠO, ŽILO
NEŠO: Stvarno, Žilo, kako to upadaš?
ŽILO (Gleda
za Jelenom): Šta bi ovoj? K′o da su joj gaće pune mrava?
NEŠO: Pubertetske bubice.
ŽILO: Šta ti je to?
NEŠO: Ma to je komplikovano za tebe, vjeruj
mi.
ŽILO: A za tebe nije, k′o ti si pametniji od
mene.
NEŠO: Naravno da jesam.
ŽILO: Naravno da nisi, zaviri malo u školski
dnevnik pa pogledaj ko ima bolje ocjene pa ćeš vidjeti
ko je pametniji.
NEŠO: Kao da su ocjene mjerilo pameti.
ŽILO: Jesu, ocjene i postoje zbog toga. One su
najbolje i najtačnije mjerilo znanja.
NEŠO: Mjerilo znanja da, ali ne i mjerilo
pameti.
ŽILO: Pa to je isto.
NEŠO: Naravno da nije isto, ali ti to ne
razumiješ.
ŽILO (ljuto):
Nešo, ja te upozoravam...
NEŠO (ustane
i duboko mu se nakloni): Ja se ti se izvrnjavam ti se, pardon, izvinjavam.
ŽILO (šutne
ga u tur): Evo ti i nagrada!
NEŠO (ljuto):
Što se biješ?
ŽILO: Zato što si me naljutio!
NEŠO (krene
na njega): E, sada ćeš da vidiš kako je to kada se ja naljutim ... (hrvu se,
padnu na pod i nastavljaju)... Mrtav si, čovječe!...
ŽILO: To ćemo tek da vidimo...
5. Pojava
NEVENA, JELENA i pređašnji
NEVENA (ulijeću
i pokušavaju da ih rastave): Oni se tuku?! Rastavimo ih!
NEŠO (dok
ga Jelena drži, otima se): Mrtav si, čovječe!
JELENA: Smirite se, ljudi Božiji, šta vam je?!
ŽILO (dok
ga Nevena drži, otima se): Sreća tvoje te je ovo njihova kuća, slomio bih
te! Njima
se zahvali, njima!
NEVENA (gurne
ga u lijevu fotelju): Sjedi, smiri se. Budite pametni.
JELENA (gurne
Nešu u desnu fotelju): Vi, najbolji drugari pa da se bijete, gdje to ima?!
NEŠO: Ima, ovdje ima... (Žili)... Više mi nisi prijatelj.
ŽILO: Ni ti meni.
NEŠO: Neću više ni da te vidim!
ŽILO: Ni ja tebe!
NEŠO (Neveni):
Ja se malo našalio sa njim, a on me nabio nogom u dupe.
JELENA: Ja ti izraza...
NEŠO: Pa dupe, kako drugačije da kažem?
NEVENA (smije
se): Guza!
ŽILO (briše
lice, smije se): Bulja!
JELENA (isto
tako): Šotara!
NEŠO (pruži
ruku Žili): Trtica!... (Žilo prihvata
ruku i svi se smiju).
NEVENA: Tako, brate slatki. Pomirite se.
JELENA (kao
malo dijete, zeza se): Mir, mir, mir, niko nije kriv!
NEVENA: Ko bi rekao, guza ih pomirila!? ... (ponovo se svi smiju).
NEŠO: Ja sam, u stvari, djevojke došao da vam
nešto predložim. Hajde da u školskom
disku organizujemo maskenbal!
JELENA: Maskenbal?!
NEŠO: Da, maskenbal!
NEVENA (oduševljeno): Joj, to je super!... (vrti se u krug)... Ja ću da budem Pepeljuga, a ti ćeš,
Jelena, biti moja kraljica!
JELENA (glumi):
Ogledalce, ogledalce, ko je najljepši na svijetu?
ŽILO: Ja!
NEŠO: Da ali kada bi oko tebe samo bile žabe!
ŽILO (skoči,
dohvati onaj lenijar kao mač): Ja ću da budem neustrašivi princ koji će poljupcem da probudi... (pokaže
na Nevenu)... Uspavanu Ljepoticu.
NEVENA: Pa budalo, ti si pomiješao bajke. Nisam ja Uspavana Ljepotica, nego Pepeljuga. Pomoću staklene cipelice mene pronalazi lijepi kraljević.
JELENA: Nešo će da bude taj kraljević, zar ne
Nešo?
NEŠO: Da, svakako!
JELENA (sa
blagim prigovorom): Opet on i njegovo tradicionalno: Da, svakako!
ŽILO: Pa koga ću onda ja poljupcem probuditi?
NEŠO: Poljubi tetka Daču alapaču, ona i onako
nikada ne spava!
JELENA: Samo sjedi kod prozora i gleda kada,
ko i kod koga dolazi i odlazi.
ŽILO (buni
se dok se svi smiju): Ti je poljubi, tvoja je tetka, a ne moja!
NEŠO: Nije moja, hvala ti. Eto je tebi!
NEVENA: Nije ona ničija tetka. Ona tako sama sebe zove, tetka Dača.
JELENA: Ma šta ste zapeli za tetka Daču
alapaču, dajte da se dogovorimo za maskenbal.
Moramo se organizovati, da znamo ko će šta da radi.
NEŠO (Jeleni):
U pravu si, Nevena, ti ćeš...
NEVENA: ... Ja sam Nevena.
NEŠO (okrene
se prema njoj): Izvini. Ti ćeš, Nevena, za školski radio i školske novine uraditi
par tekstova sa objašnjenjima o tome kad, kako, šta i gdje. Može?
NEVENA: Može, već imam ideju.
JELENA: A ja, šta ću ja da radim?
NEŠO:
Ti ćeš, Jelena...
JELENA: ... Ja sam Nevena.
NEŠO: Ma nemojte me zezati. Ti ćeš, Jelena,
pošto veoma lijepo crtaš, za početak napraviti nekoliko
plakata, a onda ćeš pripremati sa Žilom nagrade za najbolji kostim, pisati scenario
i slično. Važi?
JELENA i ŽILO (zajedno): Važi!
NEVENA: A kada će biti taj maskenbal?
NEŠO: Pa, ja sam mislio da to uradimo u
nedelju. Imamo dosta vremena da
sve pripremimo. Da li važi?
S V I: Važi!
NEŠO: U redu... (ustane)... Idemo svako za svojim poslom. Razlaz!... (povuće Žilu za rukav dok Nevena i Nešo izlaze)... Stani malo Žilo, moramo nas
dvoje malo nasamo razgovarati.
6. Pojava
JELENA, ŽILO
ŽILO (vrate
se do fotelja): Šta je bilo?
JELENA (sjeda
na srednju fotelju): Prvo sjedi... (Žilo
sjeda na lijevu fotelju)... Slušaj, Žilo, moraš mi nešto pomoći. Jedino u tebe imam puno povjerenje.
ŽILO: Nema frke, reci.
JELENA: Ali molim te nikome ni riječi. Jesi li
me razumio?
ŽILO: To se podrazumijeva.
JELENA: Slušaj...
ŽILO: Slušam!
JELENA: Nemoj se zezati, slušaj...
ŽILO ( nagne
se sasvim ozbiljan prema njoj): Slušam!
JELENA (iznervirano):
Ma, Žilo, budi ozbiljan, jer i problem je ozbiljan. Moramo se brzo dogovoriti dok se oni nisu vratili po nas.
ŽILO: (veselo):
A, ne boj se, oni kada su zajedno ne misle ni na koga drugog. Za njih mi sada i ne postojimo.
JELENA: O tome i želim da razgovaram sa tobom.
Slušaj... (on zausti, a ona rukom
spriječi) ... Šuti! Nevena se, izgleda, zaljubila u Nešu.
ŽILO: I obratno.
JELENA: Šta, i obratno?
ŽILO: I obratno, mislim i on u nju, izgleda.
JELENA: Kako sad to, izgleda?
ŽILO: Nekako mi je mutan, nisam sasvim siguran
da se i on u nju zaljubio.
JELENA: Ali zato ona u njega jeste i mi to
mopramo odmah prekinuti.
ŽILO: Zašto, da se nisi i ti zaljubila u Nešu?
Šta je vama djevojke, jeste li poludjele?!
JELENA: Naravno da nisam. Ne bih se mogla
zaljubiti u tog umišljenog kretena pa da je jedini
dječak na svijetu!
ŽILO (odahne):
E, hvalim te Bože, bar jedna normalna djevojka!
JELENA: Slušaj...
ŽILO: Slušam!
JELENA: Imam odličnu ideju kako da je
zaustavim u toj njenoj gluposti ali mi je potrebna tvoja pomoć. Idemo pa ću ti usput objasniti kako sam to zamislila... (odu).
Z a
v j e
s a
DRUGA SLIKA
Scena
je ista. Jutro je. Nevena još spava u svom krevetu, a Jelena na srednjoj
fotelji pokušava da mobilnim dobije nekog i često pogleda u Nevenu da se ne
probudi.
1.
Pojava
JELENA, NEVENA
JELENA (malo
sluša, pa razočarano): Birali ste nepostojeći broj. Pokušajte ponovo!... (bira ponovo)... Kako nepostojeći, pa to je Žilin broj, postojeći... (sluša, potom joj se lice ozari)... Zvoni!... (radosno)... Halo!... (tiše)... Halo, Žilo!? ... Pa gdje si ti, zaboga? Već je svanulo!... Ja
sam te čekala, čekala i čekajući zaspala u fotelji, sada se probudih i vidim da je već svanulo!... Molim?... Kako, nema veze, pa soba je puna
svjetla, a nama treba tama!?... Da navućem
zavjese na prozoru... (ode do prozora i
navlaći zavjese, u sobi zavlada polutama)... Jeste, u pravu si, sada je bolje... Molim?... Da upalim lampu na
mom noćnom stolčiću? Zašto?... Dobro, dobro, evo idem... (kada upali lampu čitavu sobu obasja svijetlo plava svjetlost; ona se osvrće u čudu)... Vau! Ovo je superiška! Kada si to napravio?... Dok sam
spavala?! Pa što me nisi probudio?... Nisi imao
vremena. Ma nema veze, ovo je super. Jesi li i sa ostalima dogovorio? Odlično! Čekajte moj poziv...
(osvrne se) ... Evo, Nevena se budi.
′Ajd, ćao! Čekajte moj poziv! ...
(nasmiješi se sestri)... Dobro jutro,
sestrice. Jesi li se naspavala?
NEVENA: Koje crno jutro, vidiš da tek sviće!
JELENA: E, da si ti živa i zdrava, svanulo je još prije par sati. Vidiš kako
je lijep sunčan dan. Zar
ti zrake sunca ne miluju lice?!
NEVENA (sjedne bunovna): Pa šta je to s tobom, Jelena i zašto je sve oko mene plavo?
JELENA: Plavo? Kako to misliš plavo!
NEVENA (iznervirano): Šta imam da
mislim, znam šta je plavo. Zar ti ne vidiš da je soba puna plave svjetlosti? Jesi li ti čorava kod očiju?!
JELENA (bira
broj samo da «zvrcne»):
Što se nerviraš. Mora da
se nisi još probudila pa sve vidiš
plavo ili ...
NEVENA: Šta, ili?
JELENA: Ili si stvarno zaljubljena?!
NEVENA: Ma šta ti pada na pamet i, zar se ne kaže, kada je neko zaljubljen da
mu je pred očima sve ružičasto? Ružičasto a ne plavo?
JELENA (malo
zbunjeno): Ma to je svejedno!
NEVENA: Ne može biti svejedno Ružičasto ili plavo.
JELENA: Hajde, sestrice oblači se, sada će nam doći drugari, Žilo i Nešo.
Nećeš ih, valjda, dočekati u spavačici!?
NEVENA: Ma kakvi drugari ovako rano? Pa vidiš da nije ni svanulo!? Vidiš da je
zora, sve je plavo, kreveti su plavi, ti si plava... (zabrinuto gleda u sboje ruke)...
Ja sam plava...
JELENA: Mi ćemo ipak morati kod doktora. Nisi valjda toliko zaljubljena?
Hajde, spremi se, vodim te kod doktora.
NEVENA (uplašeno): Kod doktora? Šta će mi raditi?
JELENA: Neće te, ne boj se, odmah poslati u ludnicu. Prvo će pokušati sa
nekoliko injekcija.
NEVENA (uplašeno): Injekcija?!?
JELENA: ... i šišanjem.
NEVENA (uplašeno): Šišanjem, kakvim šišanjem?!
JELENA: Ma znaš, na centimetar, da u slučaju napada ne možeš sebi čupati kose?! Hajde, sestrice, idemo dok nije kasno.
NEVENA: Kasno za šta?
JELENA: Kad počnu da ti se pričinjavaju neke stvari, da vidiš nešto što
normalna osoba ne može da vidi, neke lutke
koje su oživjele i slično...
NEVENA: Zašto me plašiš, Jelena? Ti se šališ, sigurno se šališ... Reci da se šališ!?!
JELENA: Naravno da se ne šalim. Zašto
bi se šalila sa tim stvarima? Ko ne kontroliše
svoje emocije, to mu se dogodi kada se zaljubi, pogotovo ako se zaljubi u
pogrešnu osobu.
NEVENA: Zašto bi Nešo bio pogrešna osoba?
JELENA: Ne znam ja, ne pita se mene.
2. Pojava
VANJA (u kostimu mačke) i
pređašnji
VANJA (u
kostimu mačke, ulazi kao da traži nešto; Jelena je kao ne primjećuje): Izvini, Nevena, da li si vidjela Nešu? Cijelo jutro ga tražim, nigdje ga nema.
NEVENA (sve
vrijeme uplašeno pogleda u Jelenu koja sjeda u fotelju i nezainteresovano prelistava neki časopis): Jelena, sestrice, šta se ovo događa? Ko je ovo?
JELENA (okrene
se): Koje? Ja ništa ne vidim.
NEVENA (uplašeno): Kako ne vidiš ovu veliku mačku, ovu lutku koja je
oživjela?!
JELENA: Ništa ja ne vidim. To je to o čemu sam ti govorila. Jako si
zaljubljena u pogrešnu osobu i zato ti se privđaju čudne stvari. Požuri, idemo!
VANJA (u
kostimu mačke, Neveni): Nemoj da je slušaš, ona je samo ljubomorna na tebe
i na tvoju ljubav.
NEVENA (lutki): Ne mogu da vjerujem, pa ti to stvarno govoriš! Da li
ja to ludim?
JELENA: Šta ja to govorim da bi ti zbog toga poludila?
VANJA (u
kostimu mačke): Ne slušaj je, Nevena. Samo se smiri i reci mi gdje mogu da nađem
Nešu?
NEVENA: Ne znam ja gdje je Nešo, što bih ja to znala?!
JELENA: Ko te pita za tog glupsona?
NEVENA: Pa ona, ova mačka me pita gdje može da nađe Nešu.
JELENA (gleda
po sobi): Koja mačka? Ne vidim
nikakvu mačku.
NEVENA (zbunjeno
gleda čas u jedno, čas u drugu):
Ovo ja sanjam... Ovo se meni ne dešava.
Da smo negdje vani pomislila bih da je to skrivena kamera.
VANJA (u
kostimu mačke): Kakva skrivena kamera? Nije nikakva kamera sakrivena nego Nešo, tvoj Nešo. Ne znam ni gdje je ni zašto se krije od nas.
NEVENA: Zašto moj Nešo? Nije on moj. Nemam ja ništa sa njim.
JELENA: Ma niko, sestrice, i ne kaže da je Nešo tvoj. Ti si samo zaljubljena u
njega i zato ti se sve to i dešava... (priđe joj i prstom je kucka po glavi)... Sve se to događa u ovoj tvojoj
smušenoj glavuši. Hajde, spremaj se da te vodim do doktora.
NEVENA (Odgurne
joj ruku): Neću da idem do doktora,
meću injekcije i neću da me šišaju!
JELENA: Ne bih ni ja htjela mnogo toga, ali kada se mora, mora se. Bolje da
idemo same u tišini, nego da o tome obavijestim mamu i tatu... (krene)... Hoćeš da ih pozovem...
VANJA (u
kostimu mačke, uplašeno): Ne! Nikako roditelje!
NEVENA: Ne, nemoj Jelena, molim te, nemoj ih zvati. Sačekaj, proći će me
ovo... (pokazuje prstom na vrata)... Eno, eno već vidim normalno svjetlo kroz vrata. Neko nam dolazi.
JELENA (osvrće
se, a Vanja se sakrije iza desne fotelje): Ko dolazi? Ja ne vidim nikoga.
3. Pojava
SAŠKA
(u kostimu cuke) i pređašnji, potom članice Ritmičke sekcije,
SAŠKA (u
kostimu cuke, ulazi osvrće se): Izvini. Nevena, da li je ovdje dolazila ona
zelenkasta mačka? Ma znaš ona sa crnim šarama?
NEVENA (sa
jezom u glasu): Jelena... Jelena,
sestrice, pomagaj!
JELENA (osvrne
se i kao ne primijeti Sašku): Šta je sad, opet? Pa ti se još nisi ni počela
spremati! E, stvarno si bezobrazna... (krene da ustane)... Ma idem ja po mamu, pa neka ona
to riješi.
NEVENA (brzo
stane pred nju i rukama je vrati u fotelju): Nemoj, nemoj molim te. Sve će biti u redu,
vidjećeš!
JELENA: Dobro samo požuri!
SAŠKA (u
kostimu cuke): Jesi li?
NEVENA: Šta?
JELENA: Nisam ništa rekla. Požuri!
SAŠKA (u
kostimu cuke): Jesi li vidjela zelenu mačku, onu sa crnim šarama?
NEVENA (zbunjeno): Maločas je bila tu... (osvrće se)...
JELENA: Ko? Ko je bio tu?
NEVENA (Ugleda
Vanju): Eno je, eno je iza
fotelje!
JELENA (Saška
u kostimu cuke režeći pojuri Vanju u kostimu mačke koja vrišteći bježi po sobi, Nevena zbunjeno gleda, a Jelena ih i ne primjećuje): Ko je, Nevena dušo, iza fotelje? Iza koje fotelje?
NEVENA (one
dvije izjure van): Niko, niko. Učinilo mi
se... (u strahu pogleda u vrata) ... Samo
mi se učinilo.
JELENA: Dobro, hajde sada lijepo spremi se pa idemo kod čika doktora.
NEVENA (veselo): Nema potrebe, sestrice, već mi je sasvim dobro.
Prošlo me je. Mora da sam nešto ružno sanjala.
JELENA: A plava svjetlost?
NEVENA: Nema je više, sve je normalno.
JELENA: Stvarno?
NEVENA: Stvarno, na časnu riječ.
JELENA: Dobro, ako je tako onda možemo čuti malo muzike... (uključi kasetofon, tog momenta utrčavaju
djevojčice, sklanjaju fotelje i stolić, zauzmu početnu
pozu i igraju ritmičku koreografiju;
Jelena ispod oka posmatra Nevenu, koja sa nevjericom sve to posmatra)... Uvijek si voljela ovu
pjesmu.
NEVENA: Ne mogu da vjerujem da se ovo meni događa... (pogleda čas u Jelenu, čas u igračice).
JELENA: Šta ne možeš da vjeruješ? Šta ti se to događa?
NEVENA (izvještačeno
se smješka): Ništa, ništa, sve je u
redu... (za sebe, pred kraj melodije ulijeću i dalje se jureći Vanja, u kostimu mačke i Saška u kostimu cuke)... Poludiću!... (kad se melodija završi izjuri iz sobe)... Poludiću!
JELENA (isključi
kasetofon): To je to, moje dame. Hvala
vam na saradnji. Saška i Vanja neka
skinu kostime, a vi ostale brzo van... (dok
one rade kako im je rečeno, ona sklanja zavjesu sa prozora i gasi
plavu svjetlost; njih tri brzo sjedaju na fotelje i skidaju jedna drugoj šmonku)... Pravite se kao da se
ništa nije događalo.
SAŠKA: Mislim da joj nikada više Nešo neće
pasti na pamet!
VANJA (smije
se): Ma kakav Nešo, neće se ona za dugo zaljubiti ni u koga.
JELENA: Dugo, dugo, dugo! ... (smiju se)...
Jako, jako, jako dugo.
SAŠKA: Mogu ti reći. Jelena, da si prava
pravcata majstorica u spletkarenju. Kako ti je, molim te lijepo, samo palo
na pamet sve to.
VANJA: I ta plava svjetlost!? Kako je to bilo
močno!
JELENA: Bitno je imati cilj u životu, a onda nađeš saradnika...
SAŠKA: Prije bih rekla saučesnika, jer je u
pitanju prevara.
JELENA: Dobro, može i saučesnika.
VANJA: Ko je tebi pomagao da podvališ i onako
izludiš svoju dragu sestricu?
SAŠKA: Ah, ko, glupog li pitanja, pa Žilo, ko
bi drugi?... Jesam li u pravu?
JELENA: Jesi, Saška, u pravu si. On je napravio ovu plavu svjetlost i našao djevojke da plešu iz popodnevne smjene tako da ih ni ja ni Nevena ne poznajemo.
VANJA: A ovi kostimi, odakle ti?
SAŠKA: Ja sam ih nabavila iz naše dramske
sekcije. Korišteni su u komediji „Lažljivica Jeca“,
sjećaš se, gledale smo prije tri godine?
VANJA: Ah da, sad se sjećam, igrala je ona Ana
što je odselila za Bijeljinu.
SAŠKA: Da, a meni je za malo promakla uloga u
toj predstavi, zakasnila sam na prvu podjelu uloga.
VANJA: Ti uvijek, ama baš uvijek kasniš kada
se dijele uloge...
SAŠKA: Dobro da nisam zakasnila kada se pamet
dijelila... (smiju se)...
JELENA: Uozbiljite se, evo je dolazi!
4. Pojava
NEVENA i pređašnji
NEVENA (ulazi
i na vratima se skameni zatečena prizorom): O, Saška i Vanja? Otkuda vi?
SAŠKA: Jelena nas zvala, veli da se sa tobom
nešto čudno dešava.
NEVENA (gleda
okolo u nevjerici): Ma ništa, sve je u redu.
VANJA: Šta je to bilo?
JELENA: Pubertetske bubice.
SAŠKA: Nije valjda?!
VANJA: Zar već?!
JELENA: Jeste, djeco, Nevena nam je zaljubiška.
NEVENA (dok
ostale aplaudiraju, stidiljivo):
Ma, nije tačno!
JELENA: Nije tačno? A da im ispričam kakvo ti je bilo buđenje?
SAŠKA: Pričaj, pričaj!
NEVENA: Nemoj.
VANJA: Ma šta, nemoj. Jelena, to nam moraš
smjesta ispričati!
JELENA (pomirljivo): Dobro, ako već insistirate...
NEVENA (stane
ratoborno pred nju): Jelena, ja ti zabranjujem!
JELENA (ide
unatraške): Pa ja moram, kada su
navalile!
SAŠKA: Moraš!
NEVENA (prilazi
joj): Ja ti zabranjujem,
poslednji put ti kažem!
VANJA: Naravno da moraš. Pričaj nam!
JELENA: Vidiš, Nevena, kad navaljuju!
NEVENA: Ako čujem samo jednu riječ o tome, kose ću ti počupati
5. Pojava
ŽILO i pređašnji
ŽILO (ulazi
usplahireno): Hej, djevojke, znate šta se desilo?
S V I: Šta?!
ŽILO: Meso se objesilo!
JELENA: Kakvo meso, šta pričaš?
ŽILO (pravda
se): Pa moj stari sinoć objesio meso u sušnicu da se suši.
NEVENA: Sve si nas istraumirao, idiote jedan!
ŽILO: Pa da, ja sam idiot kada se malo šalim,
a da je to uradio Nešo ti bi ga za to i
poljubila!
JELENA: Tačno.
NEVENA: Ne bih.
SAŠKA: Naravno da bi ga poljubila!
NEVENA (brani
se): Naravno da ne bih. Što bih
ga ja to poljubila?
JELENA: Bože, Bože, što bi ona poljubila Nešu? Nije joj, valjda, opet sve
plavo pred očima?!
NEVENA (jurne
na nju): E, sada mi te je dosta!!!
VANJA: Možda joj i velika mačka dođe u
posjetu...
NEVENA (jurne
na nju, ova vrisne pa zbriše):
Znači to je tvoje maslo?!
ŽILO (stoji
na krevetu podignutih ruku): Šta se ovdje dešava? Šta sam to opet uradio?
SAŠKA: A možda joj u posjetu dođe i veliki
cuko koji govori!?
NEVENA (jurne
na nju, ova vrisne pa zbriše):
Mogla sam odmah znati da i ti imaš tu upetljane svoje prste... (one se
jure i vrište, a Žilo i dalje stoji na
krevetu i pokušava da ih smiri, ulazi Nešo)... Samo dok te dohvatim!
6. Pojava
NEŠO i pređašnji
NEŠO (ulazi
i na vratima se skameni zatečen tom jurnjavom): Alo!... Hej!... Alo, ljudi,
stanite na trenutak!
NEVENA (brzo
sjeda na srednju fotelju, mirnim, tihim glasom): O, zdravo, Nešo, kako si?
JELENA (dok
se ostali smiruju i sjedaju, prilazi mu): Zdravo, Nešo, otkuda ti?
NEŠO: Kako otkuda ja? Pa, jesmo li se
dogovorili da se nađemo ovdje kod tebe Nevena?...
JELENA: Ja sam Jelena.
NEŠO: Mogao sam i misliti. Ti si, Jelena,
uvijek nekako svađalački raspoložena dok je ... (pogleda u Nevenu)... Nevena tako smirena
i tiha.
JELENA: Šta ćeš, moj Nešo, tako ti je to i u životu. Nismo svi isti.
ŽILO: Znači po tome vas razlikuju roditelji?
NEVENA: Ne po tome. Oni nas razlikuju po tome što ja...
JELENA (spriječi
je da nastavi): Nemoj, sestrice, nemoj.
Neka to ostane i dalje naša mala tajna.
SAŠKA: Zašto da to bude vaša tajna?
VANJA: Pa jesmo li prijateljice ili nismo?!
JELENA: Pustite sada to, hajde da razgovaramo o onome što smo se sakupili
ovdje.
NEŠO: Tačno. Daj da se dogovorimo o tom
maskenbalu. Hoćemo li da ga radimo ili
ne?
S V I (sem
Nevene): Hoćemo!
NEVENA (ustane
i lagano ide ka vratima):
Nećemo!
NEŠO: Zašto, Nevena?
NEVENA: Zato, Nešo, što mi je za danas dosta maskenbala. Molim vas napustite
moju sobu.
JELENA: Ali, sestrice...
NEVENA: Da, da, moja draga sestrice, to važi i za tebe... (pokaže rukom ka vratima i drekne)... Svi van! Smjesta!... Van!... (svi
izjure a ona se smjesti na srednju fotelju, lista časopis i hladno za
sebe)... Sada bi moj stari rekao mojoj mami: Sunce
moje, sunce li ti tvoje poljubim!
Z a v j e s a
Nema komentara:
Objavi komentar